Izgovarajući sebi „ne“ zatvarate jedno nedovršeno poglavlje svoga života!

Koliko puta tijekom života čovjek izrekne sebi onu riječ „ne“?

Bilo da se radi o željama, potrebama, snovima, idejama, vizijama ili odnosima. S tom riječju izgovorenom sebi priliku mu ne oduzima netko drugi, nego je oduzima sam sebi. Možda se boji da bi, ukoliko bi mu drugi oduzeli priliku, bio povrijeđen, pa je već u startu sam sebi oduzme. Možda se plaši da je postavio previsoke snove pa je bolje na vrijeme spriječiti put prema naprijed nego se na sredini puta razočarati.

Koliko puta tijekom života čovjek sebi izrekne onu riječ „ne“? Ne želi pomisliti u mogućnost jednog prekrasnog odnosa s drugim jer se boji da osjećaji neće biti uzvraćeni, ili da bi ta mogućnost mogla trajati samo kratko vrijeme, nakon čega bi kao grom iz vedra neba došlo razočarenje koje bi ga potpuno slomilo. I zbog te moguće boli oduzima sebi priliku sadašnjosti, priliku koja bi u njegov život unijela mnogo svjetla.

Koliko puta tijekom života čovjek sebi izrekne onu riječ „ne“? Ne želi pomisliti da postoji bolji život. Misli da je on samo iluzija, mjehur od sapunice koji će se jako brzo rasplinuti, ne želi sebi dati nadu koliko god ona imala realnih temelja, ne želi svojim rukama dati naredbu da se pokrenu i da počnu graditi svijet u kojem želi živjeti, jer je strah toliko jak da ništa drugo ne vidi osim njega i zato odustaje od svega.

Svaki put kada smo izrekli onu riječ „ne“ ostavili smo nedovršenim jedno poglavlje knjige koja se zove naš život. Možda smo čekali da nas netko izvana ohrabri, dotakne, izusti onu ohrabrujuću riječ koja bi nam pokazala da je „nemoguće“ samo riječ, a strah samo iluzija. Nikada nije kasno da se prestane sebi obraćati sa „ne“ i započne živjeti život bez ograničenja izvana i odbijenica izunutra, život koji je duboko u nama i koji želi biti življen.

Mario Žuvela

Leave a Reply

63 + = 68