Kada smanjimo listu svojih očekivanja povećat će se lista naše sreće!

Prije ili kasnije od trenutka kada postanemo svijesni sebe počinjemo nešto očekivati od drugih.

Štoviše umjesto da se ta lista s rastom naših mogućnosti i sposobnosti smanjuje ona se s vremenom sve više povećava. Tako očekujemo od naših bližnjih da će uvijek imati razumijevanja za naše nedostatke i slabosti. Od partnera da će nas uvijek voljeti i da nas nikada neće razočarati.  Od članova naše obitelji da će nam uvijek biti podrška. Od prijatelja da će biti uz nas u svim teškim trenucima našeg života.

Bezbroj je još drugih očekivanja koja imamo od svake pojedine osobe koja uđe u naš život. No nismo li s njima malo pretjerali? Kako znamo da su svi oni svjesni svih tih naših očekivanja od njih? Da li pri susretu s drugima dajemo spisak onoga što očekujemo od njih? Koliko razgovaramo o svim tim očekivanjima i dali je to možda malo neprimjereno i čudno? I na koncu odakle nama pravo da određujemo scenarij ponašanja, ne samo za svoj život, nego i za živote drugih ljudi?

Što je lista naših očekivanja veća – veća je lista naših povreda, razočarenja, strahova, nedoumica i sumnji. Što tu listu smanjujemo povećamo prostor za rast naše osobne sreće ali i početi više uživati u svom životu. Nitko od nas ne može mijenjati drugoga, nitko ne može postavljati drugome misli u glavu, riječi u usta, obrasce ponašanja. Jedino što možemo i moramo mijenjati jesu naša očekivanja, i to smanjiti ih na minimum.

Radije dopustite životu da vas ponekad iznenadi nego da isplanirajući i isprogramirajući svaki djelić vašeg puta i svaki trenutka vašega dana ostanete na kraju razočarani. Neće uvijek biti po vašem, štoviše rijetko kada će se to dogoditi, a dogodit će se onda kada to ne očekujete. Otklonite od sebe svaka očekivanja i otklonit ćete uzroke svojih svakodnevnih nezadovoljstava. Tada ćete ispočetka započeti živjeti život, mnogo sretnije nego prije.

Mario Žuvela

Leave a Reply

− 2 = 1