Ne bojim se u životu teških trenutaka koliko saznanja da ih nisam iskoristio na najbolji način!

Ne bojim se u životu toliko teških trenutaka koliko saznanja da ih nisam iskoristio na najbolji način.

Bojim se da u njima nisam dovoljno rastao već se sam se sakrivao od izazova plašeći da nešto ne izgubim, dok su ti trenuci bili prilika da izađem iz svoje uhodane zone, da naučim nešto novo, da osjetim nešto drugačije i da budem bolji. Bojim se da sam u tim trenucima izgubim sve ono što sam godinama gradio i što sam želio biti.

Ne bojim se u životu toliko teških trenutaka koliko saznanja da su oni otkrili moju pravu prirodu, prirodu koje sam se uvijek bojao. Mislio sam da sam hrabar, a otkrio sam da sam kukavica, mislio sam da imam strpljenja, a shvatio sam da strpljenja nemam. Toj listi razočarenja nema kraja. Posljedica je to očekivanja koja sam imao u životu sve dok teški trenuci nisu rekli pravu istinu, istinu o meni i svijetu oko mene.

Shvatio sam da svakome od nas život dade onoliko tereta koliko možemo podnijeti. Točno onoliko koliko je potrebno za unutarnju promjenu i put prema naprijed. No što kada nam drugi dodaju još dodatnoga tereta i zaglibimo na mjestu na kojem stojimo. Teški trenuci razlikuju male od velikih ljudi, razlikuju one koji će se povući i one koji će krenuti naprijed. Razlikuju one koji će iz cijele ove priče izaći kao pobjednici i one koji će izaći kao gubitnici.

Životno iskustvo nas uči da nije kriva ona posljednja kap koja je prelila čašu, krive su sve one kaplje koje se se nataložile ispod nje, krivi su svi oni problemi koje smo već nagomilali u svojim mislima i osjećajima, i onda nam ovaj posljednji predstavlja točku iskušenja. Sav problem leži u tome što ih nismo otpuštali kada je bilo vrijeme, pa se sada sve skupilo. Na koncu ne treba se bojati teških trenutaka jer će oni odrediti što ćemo u budućnosti biti i postati.

Mario Žuvela

Leave a Reply

69 − = 64