Od uspjeha do smisla života

Valuesterapija se u svojoj naravi bavi čovjekom, njegovom potragom za uspjehom i smislom u životu. Upravo je to danas područje najvećih čovjekovih izazova i prob­lema.

Mnogi će se ljudi danas naći u ovim izjavama: Izgubljen sam. Besciljan sam. Ne vidim smisao. Život mi je u krizi. Ne mogu se nositi sa svojim problemima. Ne želim raditi posao koji moram raditi. Depresivan sam. Melankoličan. Kratkog sam fitilja. Brzo odustajem. Idu mi na živce mnoge stvari. Imam mnoštvo strahova. Ne snalazim se u društvenim odnosima. Želim bolji i uspješniji život!

Živimo u kulturi u kojoj je značenje riječi uspjeh pomalo zamućeno. Naime, uspješnost se danas najčešće mjeri s nekim drugim terminima, ponajviše s onim što imamo. Tako se ljudi počinju rangirati po količini kapitala i bogatstva koje posjeduju. Takvo društvo drži da je vrijedniji onaj čovjek koji posjeduju više, te se do njegovog mišljenja više i drži. Po toj logici bi izgledalo da su takvi ljudi sretniji od drugih, no što oni više imaju up­ravo time žele više, te postoju robovi svoje neutažive želje. Mnogi naime cijeli život samo trče za pojedinim materijalnim bogatstvima, ne znajući za čime zapravo trče i što će im ono u konačnici. O tome najbolje govori sljedeća priča:

Industrijalac se zgrozio kad je našao ribara koji je ležao pokraj svojeg čamca i pušio lulu.
– Zašto ne loviš ribu?, upitao ga je industrijalac.
– Jer sam za danas dosta ulovio.
– Zašto ne uloviš još više?
– A što bih s ulovom?
– Zaslužio bi više novaca. Onda bi mogao kupiti motor i staviti ga na čamac te otploviti u dublju vodu i uloviti više ribe. To bi ti doni­jelo novca kojim bi mogao kupiti bolju mrežu. Tako bi imao više ribe i više novaca. Uskoro bi imao toliko da bi kupio dva čamca… čak flotu čamaca. Tada bi mogao biti bogat kao što sam ja.
– I što bi onda radio?
– Onda bi mogao uistinu uživati u životu.
– Što mislite, što sad činim?

Kao što dijete svakoga dana želi da mu roditelj kupi novu igračku, tako odrastao čovjek želi neke profinjenije i skuplje igračke da bi potvrdio svoju vrijednost, ne znajući da se najveća vrijednost nalaze u njemu samome. Sve je to zamka kojoj je danas jako teško umaći jer je poprimila masovne obrise. Bilo da se radi o novom autu, većem stanu, luksuznim sitnicama ili bilo čemu drugome, teško se oduprijeti mentalitetu zvanom posjedovanje.

Pogrešno je to uvjerenje o uspjehu u kojem životni uspjeh poistovjećujemo s onim što činimo i postižemo. Naime mnogi od nas trude se činiti razne stvari misleći da će time povećati utjecaj u očima drugih i svojim očima. To je samo zabluda jer mi nismo ljudi zato što nešto činimo, već smo ljudi samo po tome što to jesmo. Dijete ne mora nešto činiti da bi ga majka voljela, ona ga voli po tome što ono jest. Treba stoga posvijestiti da ne mora netko biti presjednik, voditelj momčadi, doktor znanosti, odlikaš ili bilo što drugo da bi mu netko rekao da je vrijedan. Naime danas takva praksa dovodi do zablude u kojoj taj uspjeh mnoge ljude košta zdravlja i života jer uvijek žele postizati više rezultate koji im na koncu ne donose ono što su očekivali – životno ispunjenje ili smisao.

Mario Žuvela

Leave a Reply

+ 13 = 21