Strpljenje je gorko, ali plodovi su mu slatki!

Strpljenje je gorko, ali plodovi su mu slatki.

Svi bismo mi htjeli sijati i dan nakon sijanja žeti svoje plodove i uživati u njima ali to ne ide tako lako. Potrebno je proći cijeli proces, slijed svih koraka koji vode prema cilju. Ne može se nekom prečistom uspeti na vrh brda, već korak po korak trpeći sve napore uspinjanja ići prema uzvisinama gdje ćemo se malo skupiti snage i nastaviti svoj daljnji put prema vrhuncima.

Strpljenje je gorko, ali plodovi su mu slatki. Nema kraćeg puta za uspostavljanje dobrih i skladnih međuljudskih odnosa s drugima. Treba graditi svoj karakter, težiti za istinom i pravdom, davati i održavati obećanja,  imati osjećaj za drugoga, preuzeti inicijativu i tako dan za danom sve dok se ne stekne povjerenje, a onda svakoga sljedećega dana ustrajati u tome nastojeći zadržati povjerenje, koje se jednom pogreškom može tako lako izgubiti.

Strpljenje je gorko, ali plodovi su mu slatki. Ne postaje se uspješan preko noći. Potrebno je mnogo sati, dana, tjedana i mjeseci rada na sebi, prihvaćanja sebe onakvoga kakavi jeste, upoznavanja stvari koje možete mijenjati i poboljšavanja istih. Potrebno je mnogo znoja i suza da bi vaš rad donio plodove od kojih ćete uživati, potrebno je mnogo odricanja da bismo shvatili da ono što primamo je neizmjerno bolje od onoga što gubimo.

Strpljenje je gorko, ali plodovi su mu slatki. Jednom kada shvatimo da je strpljenje jedini most koji nas vodi u bolji život nećemo se više dvoumiti naprijed ili natrag, jer ćemo znati da teški putevi imaju vrijednost mnogo veću od svoje težine a ona je u cilju prema kojem vode. Svakoga dana, svakoga trenutka bitka je za ostanak dosljednosti ciljevima koje smo odabrali. Onoliko koliko odlučimo biti strpljivi toliko ćemo jednoga dana biti zahvalni za sve to što smo prošli.

Mario Žuvela

Leave a Reply

83 + = 87