Umjesto da ostavljamo ožiljake ostavljajmo lijepe uspomene!

Svako od nas na jedinstven način ostavlja tragove u životima drugih ljudi.

Ljudi s kojima dolazimo u susret ostavljaju također tragove i u našim životima. Svi smo mi dakle ispresjecani međusobnim tragovima i nije uvijek posve jasno o čijem se tragu radi i koliko je svaki naš gest, čin, riječi ili odluka zapravo nečiji trag. Sve nam to govori da se ne radi uvijek o istom intezitetu tragova. Nekada ti tragovi  budu dublji, a nekada slabiji.

Oni koji zasigurno ostavljaju najdublje tragove u našim životima jesu naši najbliži, a to je naša obitelj i prijatelji. Upravo tako i mi imamo jedanko tako velik utjecaj na formiranje traga koji ćemo ostaviti na njihovim životima, a on se ostavlja posve jednostavno. Kako reagiramo na njihove postuke? Koliko ih prihvaćamo takve kakve jesu? Koliko osuđujemo njihovo ponašanje? Pristupamo li im s blagošću ili hladnoćom?

Znamo da bi naši životi bili drugačiji da smo okruženi drugim ljudima, ali jedanko tako mogu biti bolji i drugačiji da mijenjamo tragove koje ostavljamo u životima drugih. Umjesto da ostavljamo ožiljak grubim riječima, hladnim pogledom, nezainteresiranošću možemo ostaviti lijepu uspomenu nježnim dodirom, iskrenim zanimanjem za tuđim životom ili blagim osmijehom. To je mali trag koji ostavlja iza sebe velike posljedice.

Prije ili kasnije ćemo otići iz života tih drugih ljudi, kao i oni iz naših, a ono što ostaje nakon toga jesu tragovi koje smo jedni drugima ostavili. To su one male lijepe ili bolne uspomene koje će i dalje oblikovati naše živote. Ostat će obrazac ponašanja kojega smo kopirali od te drage ili ne baš drage osobe. Ostat će i način razmišljanja koja nam je ostavila ta osoba koja je prošla kroz naš život. Ne znamo kada će to biti zato već sada vodimo računa o tragovima koje ostavljamo u životima drugih.

Mario Žuvela

Leave a Reply

63 − = 57