Život počinje u trenutku kada naučite otpuštati stvari od kojih možete pronaći bolje.
No naše emocije nas navežu na mnoge stvari, ljude, događanja i navike kako pozitivne tako i negativne. Zadržavanje “statusa quo” činimo zapravo sebi medvjeđu uslugu jer ostajemo u uvjerenju da ne možemo bolje, da nismo sposobni postići više, da ne zaslužujemo nešto veće i svoj pogled upiremo unatrag, umjesto da se razvijamo mi stagniramo.
Svaki put kada otpustite nešto što vam ne treba pravite prostor za nešto novo u svom životu. Koliko se držimo opravdanja zašto smo odustali od snova i zašto sadašnji trenutak nije pravi trenutak da bismo ostvarivali svoje želje. Koliko se držimo osuđivanja drugih misleći da u tuđim slabostima imamo opravdanje za vlastite. Koliko se držimo svojih očekivanja koja imamo o drugih i kada nisu ispunjena ne smatramo potrebnim mijenjati ih, nego mijenjati druge.
Bezbroj je još takvih mentalnih i emocionalnih otrova na koje smo navikli svoju dušu i zbog kojih ona živi u rezigniranosti, u nemogućnosti da duboko voli i osjeća jer smo rascjepkani između tisuća pogrešnih uvjerenja koji nas ograničavaju i zarobljavanju. Jednom treba doći na red ono što volimo, ono u čemu uživamo i shvatiti da nije život ono što nam se događa nego ono što mi odredimo da živimo i kako da ga živimo.
Svaki put kada otpustite nešto što vam ne treba pravite prostor za nešto novo u svom životu. Neka današnji dan bude početak sređivanja vašega života. Svi mi veoma dobro znamo kako da sređujemo svoju kuću, dvorište, radno mjesto, sve i svašta, no jednom na red treba doći i naš život. Postaviti stvari na ono mjesto koje im pripada. Ukoliko nemaju nikakve svrhe izbaciti ih iz života. Tada ćemo pronaći prostora da u životu istinski uživamo, a ne ga samo gledati kao neko mučno mjesto iz kojega što prije želimo pobjeći ali mu se opet neprestano vraćamo.
