Iza svakoga čovjeka stoje drugi ljudi koji su ga učinili ovim što jest.
Često mislimo da naše zahvale trebaju ići samo onim koji su nam pomagali u ostvarivanju ciljeva i davali poticaj i pohvale za svaki naš trud tijekom teških perioda, no ponekad je potrebno posvijestiti da ovo što sada jesno nekada su zaslužniji oni koji su radili protiv nas. Zahvaljujući onima koji su nam podmetali nogu postali smo oprezniji, zahvaljujući onima koji su nas odbijali postali smo izdržljiviji i počeli još više cijeniti ono što želimo i ciljeve koje namjeravamo postići.
Zahvaljujući onima koji su nas varali shvatili smo koliko je istina dragocijena i kako je ne treba očekivati od jeftinih ljudi. Zahvaljujući onima koji nisu imali vremena za nas naučili smo cijeniti svoje vrijeme shvaćajući kako je svaki trenutak veoma dragocijen. Zahvaljujući onima koji nisu prepoznali naše talente dali smo se u njihovo usavršavanje i radili smo na sebi sve dok nismo zablistali u punom svjetlu.
Zahvaljujući onima koji su nas uvijek zarobljavali govoreći nam što moramo misliti, govoriti i raditi naučili smo misliti svojom glavom ne dopuštajući da nam itko govori što je ono što trebamo, a što ne. Zahvaljujući onima koji su nam dodavali sol na ranu naučili smo štititi sebe i svoju bol, te pronaći unutarnje predijele gdje uvijek možemo biti sigurni i osjećati se voljelo koliko god udaraca izvana dobili.
Zahvaljujući svim našim neprijateljima shvatili smo da neprijatelj nije uvijek onaj koji ujeda i grize, a niti je prijatelj svaki onaj koji te uvijek mazi. Zahvaljujući svima njima postali smo oprezniji, odgovorniji, strpljiviji, suosjećajniji ljudi shvativši da je većina onih slika kojie smo imali o životu zapravo pogrešna. Postali smo jači ljudi. Otvorivši oči svi ti ljudi neizmjerno su nam pomogli da shvatimo da i ono što je rađeno protiv nas preusmjereno je za naše dobro.
