Kada previše krivih ljudi pustite u svoj život mnogo pravih iziđe iz njega.
To nije nikakva teorija, to je čista fizika jer čovjekov život ima prostora samo za određeni broj ljudi, a na svakom je da izabere kakve osobe tu želi. Provodite li vrijeme s onima koji vas psihički iscrpljuju, kraj kojih morate birati riječi i trebate stavljati masku na lice jer vas ne prihvaćaju ovakve kakvi jeste, te ćete to i učiniti da zadovoljite njihova očekivanja i zadržite njihovo društvo.
Kada previše krivih ljudi pustite u svoj život mnogo pravih iziđe iz njega. Jednostavno je to, postoje ljudi koji poštuju sebe i neće živjeti pokraj nekog hodajućeg izvora negativnosti, jer znaju da ih to polagano ubija. Odlaze ljudi kada vide da je način na koji se živi pokraj određene osobe bliži načinu umiranja, odlaze kada nema one ljudske i tople riječi i susreta te kada su svi razgovori samo prikrivena nadmetanja, uspoređivanja, podcjenjivanja i omalovažavanja.
Kada pustite u svoj život one koji nemaju dobre namjere razmišljajući pritom da će se s vremenom promijeniti, na kraju ćete primijetiti da ste se vi sami promijenili i to na gore. Prestat ćete uživati u onim malim i lijepim stvarima počinjući se opterećivati nekim nevažnima kojima se opterećuju i oni. Tražit ćete načina da za trenutak imate drugačiji život, mirniji i spokojniji a zapravo će iz dana u dan biti sve teži i naporniji. Na koncu postajete poput ljudi oko vas.
Bilo ih je koji su vjerovali da će činiti čuda, promijeniti svijet, izgraditi druge ljude, potpuno preobraziti lice zemlje ali su nakon nekog vremena shvatili da je umijeće života ne dopustiti zlu i negativnosti oko vas da vas promjene. Ako isijavate svjetlošću onda oni oko vas znaju kakva je vaša priroda, kakva su vaša pravila i načela života. Ako žele i oni tako živjeti ostat će uz vas, ako ne žele otići će. Ne prilagođavajte se takvima, samo budite svjetlo, već tada ste dovoljno svoji i dovoljno drugačiji.
