Prije ili kasnije od trenutka kada postanemo svjesni sebe počinjemo nešto očekivati od drugih.
Štoviše umjesto da se ta lista s rastom naših mogućnosti i sposobnosti smanjuje ona se s vremenom sve više povećava. Tako očekujemo od naših bližnjih da će uvijek imati razumijevanja za naše nedostatke i slabosti. Od partnera da će nas uvijek voljeti i da nas nikada neće razočarati. Od članova naše obitelji da će nam uvijek biti podrška. Od prijatelja da će biti uz nas u svim teškim trenucima našeg života.
Bezbroj je još drugih očekivanja koja imamo od svake pojedine osobe koja uđe u naš život. No nismo li s njima malo pretjerali? Kako znamo da su svi oni svijesni svih tih naših očekivanja od njih? Da li pri susretu s drugima dajemo spisak onoga što očekujemo od njih? Koliko razgovaramo o svim tim očekivanjima i dali je to možda malo neprimjereno i čudno? I na koncu odakle nama pravo da određujemo scenarij ponašanja, ne samo za svoj život, nego i za živote drugih ljudi?
Što je lista naših očekivanja veća – veća je lista naših povreda, razočarenja, strahova, nedoumica i sumnji. Što tu listu smanjujemo povećamo prostor za rast naše osobne sreće ali i počinjemo više uživati u svom životu. Nitko od nas ne može mijenjati drugoga, nitko ne može postavljati drugome misli u glavu, riječi u usta, obrasce ponašanja. Jedino što možemo i moramo mijenjati jesu naša očekivanja, i to smanjiti ih na minimum.
Radije dopustite životu da vas ponekad iznenadi nego da isplanirajući i isprogramirajući svaki djelić vašeg puta i svaki trenutka vašega dana ostanete na kraju razočarani. Neće uvijek biti po vašem, štoviše rijetko kada će se to dogoditi, a dogodit će se onda kada to ne očekujete. Otklonite od sebe svaka očekivanja i otklonit ćete uzroke svojih svakodnevnih nezadovoljstava. Tada ćete ispočetka započeti živjeti život, mnogo sretnije nego prije.
