Najteže je učiniti prvi korak nakon poraza, ali taj je korak najvažniji!
Život je umijeće preživljavanje poraza. Prođeš jedan, prođeš drugi i onda kada se nastavi niz pomisliš da si gubitnik i da je tvoj život promašaj.
Ali onda treba samo jedno, dati sebi još jednu šansu i shvatiti da novi dan ne znači samo novi izlazak sunca, već davanje sebi nove šanse. Naučiš preživljavati poraze kada kažeš sebi da ti od toga ovisi budućnost i da ukoliko dopustiš da te porazi slome možeš odmah odustati od svih snova za koje si nekoć živio.
Najlakše je dignuti ruke od svega i pomiriti se s činjenicom da je život nepravedan i težak, te pokušati od njega pobjeći, ali treba živjeti svaki dan, dvadeset i četiri sata na dan bez obzira na sve. Treba naučiti preživljavati poraze gledajući u nebo, osluškujući zvukove prirode koji ti nanovo vraćaju snagu i naslanjajući se na rame nekog kome vjeruješ. Budeš li samo u zemlju gledao nećeš dočekati novi dan, nećeš pronaći novu nadu i razlog za život koji je pred tobom.
Život je umijeće preživljavanje poraza, umijeće strpljivog prolaženja kroz teška vremena. Nije to borba koja traje jedan dan ili nekoliko dana, to je borba koja traje cijeli život i borba unutar koje treba znati zadržati svoj mir, očuvati snagu i sačuvati svoje dostojanstvo. Život je pronaći svoju vrijednost i u svojim promašajima i znati da se u njima nalazi naša najdublja točka od koje možemo i trebamo krenuti naprijed.
Zato svoje boli trebamo pretvoriti u rast, isplivati iz taloga negativnih osjećaja i shvatiti da je život prekratak da bismo se zadržavali na bilo čemu što je loše. Najteže je učiniti prvi korak nakon poraza, ali taj je korak najvažniji jer o njemu ovisi cijela naša budućnost. Neka to bude korak kojim krećemo naprijed a ne korak kojim se vraćamo natrag. Najbolje stvari u životu zahtijevaju žrtvu, ali zato nakon te žrtve dolazi ono najbolje.