Često u životu ratujemo na mnogo više bojišta nego što možemo zamisliti.
Svaka zavist, ljubomora, zamjeranja, prigovaranje, sve što nam kod nekoga ide na živce je naše jedno bojište. Sve povrede koje su nam ljudi zadali i kojima se planiramo osvetiti sve su to tinjajući vulkani kojima je samo pitanje vremena kada će eruptirati i donijeti neku katastrofu. I kada bismo zbrojili sva ta žarišta u obitelji, na poslu, među prijateljima i poznanicima vidjeli bismo da ih je jako puno.
Kada vodiš i samo jednu bitku nemaš mira u sebi, gledaš što radi tvoj neprijatelj, odmjeravaš snage, ljutiš se, praviš kombinacije, nemaš spokojan san i kada se sve to zbroji život se pretvara u mučenje. Bilo bi lako kada bismo sva zamjeranja, brige, želje za osvetom i ostale stvari koje nas opterećuju mogli otpustiti same od sebe, ali život ne poznaje prečace, nema lakih rješenja. Kao i u prirodi ne mogu se preskakati pojedini periodi, treba proći sva godišnja doba i ona koja nam se ne sviđaju.
Rješenje problema ne može doći od onoga što je bilo ključ problema, a to je naš ego. Želja da budemo bolji od drugih, potreba za uspoređivanjem, želja za dokazivanjem, ponos i principi koji su zapravo samo produžeci istoga ega. Da bismo se oslobodili svih ratova koje vodimo sa drugima i dobili željeni mir, trebamo prije toga povesti rat sa jednim dijelom nas samih koji je većinski uzrok svih tih problema, staviti ga pod kontrolu, a to je naš ego.
Kada riješite stvari u sebi rješavaju se i stvari s drugim ljudima. Zašto se veliki ljudi često povlače u tišinu i samoću, zašto prije svake velike odluke dugo razmišljaju? Rješavaju stvari u sebi, vode bitke sa sobom da bi ih jednom prestali voditi sa drugima. Ono što dobivaju u svim tim unutarnjim zrenjima jest mudrost, znanje i iskustvo koje mijenja život. Ali za ući u taj svoj unutarnji svijet treba hrabrosti, strpljenja i dosljednosti. I na koncu volja je ključ, ako sve to želite onda i možete.
