Ljudi koji nas vole ne zadaju nam različite ucjene.
Oni ne postavljaju uvjete tako da kažu „ukoliko to ne učiniš izgubit ćeš moju ljubav.“ Ljudi koji nas vole ne postavljaju dodatne zahtjeve svojoj ljubavi, već nas prihvaćaju upravo ovakve kakvi jesmo, sa našim dobrim i lošim stranama. Njima ne treba potvrda onoga što činimo, objašnjenje i opravdanje zašto to činimo, jer nas vole ovakvima kakvi jesmo i tu je točka.
Ljudi koji nas vole neće nas tjerati da se mijenjamo. Oni koji nas žele drugačijima ne vole nas, nego vole svoju sliku o nama koju su stvorili u svojoj glavi i koja mora tome biti identična. Oni koji nas žele drugačijima zapravo nisu načistu ni sa samim sobom, nisu zadovoljni svojim životom pa žele drugačije nas. Ljubav onih ljudi koji nas vole mijenja nas upravo u tom činu dopuštanja da budemo onakvi kakvi jesmo i to je ono što nas pokreće.
Mnogo puta nismo sigurni koji su ljudi koji nas vole a koji ne, ali to nije velika enigma, dovoljno je da promotrimo njihovo ponašanje prema nama, ono nam sve govori. Ne trebaju nam njihove riječi. Govori ono što su spremni učiniti za nas i kakvima nas drže. Oni koji nas vole neće nam podmetati nogu, neće se rugati našim snovima, neće od nas tražiti da pogazimo svoje principe i neće nas stavljati na posljednje mjesto u svom životu.
Ljudi koji nas vole ne zadaju nam različite ucjene. Oni podupiru onu stranu na kojoj smo slabi, ali ne pritežu nas na svoju stranu. To su ljudi koji nam uvijek i u svemu daju slobodu. Sa takvim ljudima osjećamo se živi dok se sa nekima drugima osjećamo iscrpljeni i izmoždeni. To su ljudi s kojima se svaki dan čin kao nezaboravna avantura pa makar samo sjedili i gledali se. To su ljudi s kojima naš život dobiva smisao.
