S godinama naučiš manje brinuti, jednostavno shvatiš da je ludo preveliku cijenu plaćati nevažnim stvarima u životu.
Shvatiš da će mnoge stvari ionako izmaknuti kontroli brinuo se ti za njih ili ne. Znaš da su planovi potrebni ali shvaćaš da ne treba slijepo robovati njima jer život uvijek nađe načina da te kroz problem ili neku zapreku odvede na neki novi put i podsjeti te da na stvarnost trebaš gledati iz mnogo većeg kuta nego što ga sada gledaš.
S godinama naučiš manje brinuti, iskustvo te na to pritisne. Naučiš da su tvoje slabosti jednak dio tvoga života kao i tvoje dobre strane, pa ih počneš prihvaćati, ne zatvarajući pred njima oči jer te one vode u neke dublje predjele tebe samoga. Shvatiš da sve više treba čuvati one koji te razumiju a sve manje zadržavati se u društvu onih koji te previše ispituju i kojima sve moraš potanko objašnjavati i dokazivati.
S godinama naučiš manje brinuti, shvatiš da to tvoje dostojanstvo od tebe traži. Zašto bi se spuštao u ringove koji ti ne trebaju, zašto bi započinjao ratove u kojima ćeš ionako izgubiti, zašto bi glavu opterećivao problemima koji su tu samo u prolazu. S godinama shvatiš da vrijeme ne mijenja stvari već da sve ti trebaš promijeniti, počevši od svojih stavova, misli, osjećaja, obrazaca ponašanja, svega onoga što te čini nesretnim i nezadovoljnim.
Kada naučiš manje brinuti više ćeš vremena imati za važnije stvari, shvatit ćeš kako je ljubaznost u životu jedini put prema naprijed, shvatit ćeš da je nježnost snaga i s njom ćeš kretati u susret drugima. A ono što oni budu govorili manje će te dirati jer ćeš shvatiti koliko je mir važna stvar i kako ga ne možeš ničim kupiti. Za njega se jednostavno trebaš izboriti. Započni to zanemarujući svoje brige a dajući prednost svojim snovima.
