Ima dana kada misliš da je tvoj život neizdrživ, kada se čini da je tvoja sudbina neki neuspjeli pokušaj pisanja nekog bajkovitog romana i kada poželiš predati sve svoje bitke, no onda shvatiš da najbolje stvari počinju onda kada misliš da je sve gotovo.
Kada se pred tobom zalupe vrata otkriješ da nije stvar ni u tebi, ni u toj drugoj osobi, već su se stvari tako trebale dogoditi koje će pred tobom otvoriti neku novu perspektivu.
Shvatiš da si od svojih slabosti najviše naučio i da su te one najviše koštale i odlučiš se na put vlastitog preoblikovanja. Ali to ne ide tako lako. Svi bismo mi mijenjali okolnosti i druge ljude ali prekrojiti vlastite navike ne ide uvijek onako kako zamišljamo. A često one budu najveći krivac zašto nam život postaje neizdrživ. Svi bismo se mi oslobađali smeća oko sebe ali ne želimo ni pomisliti da ga ima možda i u nama, u onim otrovnim mislima zavisti, mržnje i osvetoljubivosti.
Ima dana kada misliš da je tvoj život neizdrživ ali kada vidiš da postoje ljudi koji te drže kao suho zlato lakše ti bude prebroditi te dane. Zašto se onda obazirati na one koji te gledaju s prezirom i zagorčavaju one lijepe trenutke, zašto im dopustiti da te gaze. Učiniš li to samo jednom nikada se više neće zaustaviti. Reci jednom „dosta“ i pokaži gdje su granice. Kasnije će te vjerojatno neki poštovati još i više.
Kada prestaneš tražiti putove do sreće i jednostavno počneš živjeti svoj život sreća te pronađe. Nije to neka neopisivo uzbudljiva avantura koja te dovodi do ludila i ushićenja, to je saznanje da možeš imati mir i onda kada nije sve po tvome i kada su problemi oko tebe jednako prisutni kao i one lijepe situacije. Ima dana kada misliš da je tvoj život neizdrživ ali je doista moćno vjerovati da će i ti dani vrlo brzo proći.
