Od kada sam svoje oslanjanje na ljude sveo sam na minimum mnogo lakše dišem. Puno razočarenja ostavilo je puno rana, a sva ona posljedica su oslanjanja na nekoga kome je to bio prevelik teret.
Shvatio sam da je mnogo bolje napraviti sam ono što možeš napraviti sam. Treba ljudima dati povjerenja ali ne treba pretjerati u tom povjerenju, jer kad pretjeraš onda si kaznio samoga sebe jer ljudi nisu krivi što su tvoja očekivanja od njih onakva kakvi oni nisu.
Od kada sam svoje oslanjanje na ljude sveo na minimum shvatio sam da se više ne moram pretvarati pred ljudima da je u redu kada nije u redu. Odmaknem se i stvari koje mogu riješiti riješim a koje ne mogu riješiti prihvatim onakve kakve jesu. Shvatio sam da ti kroz život ne treba mnogo prtljage, bilo mentalne, bilo emocionalne i zato sam se počeo oslobađati svih nepotrebnih stvari i vezivanja na njih koja su me kasnije mogla povrijediti.
Od kada sam svoje oslanjanje na ljude sveo na minimum mnogo sam sretnija i spokojnija osoba jer napokon osjećam mir za koji sam platio veliku cijenu. Ne trebam više svima biti sve, ne trebam se opravdavati za nešto što činim po svojoj savjesti, ne moram objašnjavati svoje namjere i pravdati se za njih pred ljudima jer s druge strane ne tražim ičija objašnjenja i opravdanja, ne ulazim u njihov život.
Svoje oslanjanje na ljude sveo sam na minimum i od tada mnogo bolje živim. Shvaćam da nitko nije odgovoran za moju sreću te da je sloboda neprocjenjivo blago koje se ne prodaje ni za što na svijetu. Shvaćam da je svakog čovjeka potrebno poštovani ali jednako tako i zatražiti poštovanje s druge strane. Shvatio sam da obećanja ljudi uvijek primam s rezervom i jednako tako ih dajem, manje je šanse da ću razočarati nekoga i da će netko razočarati mene.
