Stopostotno je sigurno da nema čovjeka koji ne želi postaviti neki vrijedni cilj u svom životu.
No istina je da svi vrijedni ciljevi od nas traže mnogo. U teškim situacijama čovjek počinje kalkulirati i odvagivati koliko mu se isplati ići naprijed, a koliko mu je bolje odustati. Odluka nije laka i ponekim se ljudima cijeli život nalazi između te dvije strane, te zato cijeli život važu i razmišljaju koliko se vrijedi boriti za svoje ciljeve.
Tek kada doživimo poraze postanemo tvrdi, hladni a nekada i razočarani. Bol koja uđe u naše biće počinje nas tjerati da negativno mislimo o svijetu, pa čak i da se u njemu negativno osjećamo. Kada uđemu u taj uski krug pritisaka osjećamo kako bi bolje bilo odustati. Ali vrijedni dijamanti ne nastaju bez pritisaka, bez poliranja, bez oštrenja, bez suočavanja s nečim što skida s njih onu površinu i ostavlja ih u onoj najboljoj mogućoj verziji.
Tek kada u takvim okolnostima kažete „nije me briga koliko je ovo teško“ možete ići naprijed, možete nastaviti živjeti svoj život bez obzira na zapreke i ograničenja, bez obzira na boli i razočarenja. Ono najbolje može doći tek kada prođemo ono najteže bez odustajanja, bez traženja opravdanja i žaljenja što nam životni put nije posut ružama. Svaka je bol samo putokaz da ono najbolje u životu tek dolazi ako ustrajemo.
Zato ne bojte se postavljati vrijedne ciljeve jer žuljevi i rane koje će vam oni ostaviti odrediti će kakva ćete osoba postati, s kakavim ćete pogledom gledati ovaj svijet i koliko ćete istinski uživati u svom životu. Ne dopustite da vas strah zarobi, da vam oduzme sva rješenja i natjera vas da postanete dezertet u svom životu. Samo recite „nije me briga koliko je ovo teško“ i krenite naprijed, to je put pobjednika.
