Uvrijeđenost – iskustvo koje ima svaki čovjek u većoj ili manjoj mjeri.
Pitanje je samo gdje je onaj prag od kojega počinje. Nekome treba sitnica da se osjeti uvrijeđenim, dok netko ne reagira niti na neku veliku povredu. No bile one male ili velike sve one iza sebe ostavljaju ožiljke i rane. No jedno je bitno, ne sakupljati te uvrede unutar sebe. Ne zadržavati se u prostoru u kojem ste osjetili uvijeđenost. Svoje misli usmjeriti u nekom drugom pravcu i vidjet ćete kako će se s vremenom uvrijeđenost smanjiti.
A smanjit će se ako budete radili na sebi. Ako ožiljek svoj pretvorite u nešto konstruktivno i pronađete neki smisao. Ako shvatite da nove uvrede možete primiti, ali istovremeno i odbiti. Ako promijenite prag svojih očekivanja, štoviše potpuno ih eliminirate. Ako ne uzimate stvari previše ozbiljno. Ako skrešete svoj ego. Ako imate nešto pozitivno da vas zaokupi. Bilo što samo nemojte stajati i misliti da će se stvari riješiti same od sebe, ili da će se drugi ispričati.
U temelju svih uvreda stoji očekivanje kakva bi ta druga osoba trebala biti prema nama, no ta je slika samo u našoj glavi što znači da nije stvarna. S druge strane u središtu našeg bića koje donosi odule stoji naš ego koji donoseći odluke čini štetu na naše duše. Kada se ta dva elementa spoje oni počinju rasti i nekada od sitnice naprave slona. Upravo zbog toga dolazi do katastrofe u mnogim odnosima čija su se pucanja mogla spriječiti.
Da biste se mogli izdignuti iznad uvrede potrebno je da postanete jači izunutra, da središte vašeg svijeta nisu stvari izvan vas, već vrijednosti u vama. Kada postavite vrijednosti u središte bića shvatit ćete da postoji uvijek nešto važnije od reagiranja na uvredu, a to je svijest da ne morate na nju reagirati, da se izdignete iznad nje. Rast izunutra jest povećanje samosvijesti i slobode. I što u tome postajete veći vaše uvrede će biti sve manje i nećete se njima više toliko opterećivati.
