Dobri ljudi su poput svijeće. Izgore sebe da bi pružili svjetlo drugima.
To su ljudi koje možeš nazvati u bilo koje doba dana i noći i javit će ti se kao da su očekivali tvoj poziv. To su ljudi koje ne moraš sto puta podsijećati na ono što si im rekao da ti trebaju napraviti već će ti se samo javiti da je sve sređeno. To su ljudi koji ti neće u lice reći jedno a iza leđa pričati drugo, jer znaju tvoju vrijednost koju ničim neće kompromitirati.
Dobri ljudi su poput svijeće. Izgore sebe da bi pružili svjetlo drugima. Nekada te ljude susretneš sasvim slučajno a nekada te težak životni put dovede do njih i pitaš se kako ih nisi prije susreo. Pitaš se zašto te često okruže samo oni ljudi koji od tebe traže neki interes ili korist, dok se ovi ljudi povuku u pozadinu i čekaju da ih zatrebaš, a onda se iznenada dogodi zamjena. Ovi koji su tu bili radi interesa zbrišu, a ovi koji će pružiti pomoć se nađu tu.
Dobri ljudi su poput svijeće. Izgore sebe da bi pružili svjetlo drugima. No nisu oni to postali samo tako. Prelamali su se oni izunutra, nalazili na velikim kušnjama, sve dok ih život nije očvrsnuo, sve dok nisu okrili smisao koji je veći i od njih i svega što ih okružuje. Velike su muke prošli, život ih nije niti malo štedio, i svako iskustvo boli postalo je jedno zrnce bisera od kojeg su sazdali dragocijenu ogrlicu prijateljstva.
Dobri ljudi su poput svijeće. Izgore sebe da bi pružili svjetlo drugima. Takve ljude treba čuvati kao kap vode na dlanu ali često smo prema njima najgori jer ih ne razumijemo jer ih ne poznajemo dovoljno, jer smo stranci jedni drugima. Ljudi su to koji nose dušu na licu i kada ih jednom upoznaš više ih ne možeš zaboraviti jer kada ti jednom uđu u srce više nikada iz njega ne izađu. To su veliki ljudi, ljudi koji jedini zaslužuju naklon.
