Drugačiji si, nikada ne zaboravi to! Ponovi to nekada sebi da ne zaboraviš!
Ne moraš govoriti onako kako svi govore, ne moraš niti ići tamo gdje svi idu, ne moraš pitati koji je put pravi kada svatko ima svoj put. Ne moraš sanjati snove koje drugi sanjaju jer tvoje srce nije srce drugoga. Ne moraš se niti uspoređivati s drugima kada je sve što imate i jeste drugačije. Ne moraš ni dijeliti ljude kako ih drugih dijele, najbolje bi bilo da ih ne dijeliš uopće jer svako od nas zna zašto je onakav kakav jest.
Ne moraš suditi drugima jer ne znaš njihov put, ne znaš odakle su pošli, što im je život donio i kakav ih put tek čeka. Ne moraš vjerovati u to što drugi vjeruju ili barem na način na koji drugi vjeruju jer tvoja savjest nije njihova. Ne moraš pokazivati zanimanje za stvarima za koje drugi pokazuju zanimanje jer su vaši interesi drugčiji. Ne moraš svoje želje prilagođavati željama drugim jer sasvim jer u redu da želiš nešto što drugi ne žele.
Ne moraš tražiti sreću tamo gdje je drugi traže, jer sreća nije negdje izvan, nego u tebi. Ne moraš činiti iste stvari koje i drugi čine da bi postigao mir, jer tvoj mir ne proizlazi iz njihovih pogleda već iz tvojih razmišljanja koja oni ne znaju. Ne moraš tražiti smisao koji drugi traže jer svatko od vas živi u svojoj koži, sa svojim sposobnostima i potencijalima, sa sasvim jedinstvenim vrijednostima koje nitko drugi osim tebe nema.
Zato kada shvatiš da si drugačiji tek tada postaješ slobodan, slobodan od pritisaka koja sam namećeš sebi, slobodan od uvjerenja kakav misliš da trebaš biti u tuđim očima. A tamo gdje počinje tvoja sloboda tek tu možeš biti najbolji što možeš, živjeti život bez okova kojima smo jedni druge okovali. Kada shvatiš da si drugačiji iznenada ćeš primjetiti da je i ovaj svijet postao drugačiji, postao onakav kakav si odvijek želio. Drugačiji si, nikada ne zaboravi to!
