Čistiš li svoj organizam od ljutnje, povreda i ostalih negativnih emocija?
Kao što smeće iz svoga doma iznosiš redovito, iznosiš li jednako tako iz sebe smeće koje se s vremenom skupilo? Jesi li se nekada iznanadio kako si na nekoga tko te jedvice krivo pogledao iskalio sav svoj bijes, dok nekome tko ti je nanio neko veliko zlo nisi učinio ništa? To je posljedica tvoje prepunjene čaše, čaše svega onoga negativnoga kojeg se ne rješavaš na vrijeme, već gomilaš do krajnjih granica.
Čistiš li organizam od izdaja svojih bližnjih, napuštenosti od strane drugih i zanemarenosti. Možeš li svakoga dana uzeti malo vremena za sebe i njegovati ono povrijeđeno dijete u sebe, govoriti mu da ima nade i da se vrijedi boriti u svakodnevici života? Možeš li iz svakodnevnog svijeta stresa i buke pobijeći u neki drugi svijet u kojem ćeš osjetiti svoju ljubav i prihvaćanje svoje jedinstvenosti? To su jedini trenuci kada vraćaš život u sebe, kada puniš svoje prazne baterije.
Čistiš li organizam od trenutaka kada su te drugi grubim riječima povrijedili, riječima koje su se usjekle u najdublje predjele tvoga bića i koje su odzvanjale tvojom glavom kada si bio sam? Čistiš li se od pustih pokušaja kopiranja drugih kada si se bojao pokazati ono što doista u sebi nosiš, pa si govorio i činio sukladno tuđim očekivanja a zapravo si u sebi bio jako nesretan jer si sam ignorirao svoje najdublje čežnje?
Čistiš li svoj život od pretvaranja pred drugima u kojima si pokazivao svoje lažno lice, čistiš li ga od kukavičluka koji ti nije dao da ostvariš svoje prave snove, čistiš li ga od svih oblika podcjenjivanja i ponižavanja sebe jer si mislio da nisi dovoljno vrijedan i da su drugi bolji od tebe? Svakoga dana započni to čišćenje jer jednom kada se previše toga skupi bit će prekasno za bilo što mijenjati. Kao što nećeš zanemariti higijenu površine svoga tijela, nemoj zanemariti ni higijenu svoga unutarnjeg bića.
