Ne pitajmo se kako da osmislimo živote. Pitajmo se kako da učinimo razliku u životu čovjeka, makar malu razliku i to onu pozitivnu.
Kako da ovaj svijet iza nas ostane makar malo bolji svijet? Pomaganje drugima nije samo jedan od osjećaja koji vam vraća unutarnji mir, on je vraćanje one izgubljene dimenzije svijetu koja nedostaje. Ako ste spremni uvećati sreću drugih onda će se i vaša sreća uvećati.
Ljudi putuju svijetom u potrazi za ljubavlju, srećom, različitim čudima, a ne znaju da ta ista ljubav mora prvo krenuti od njih i da će se sreća poslata drugima opet njima vratiti a da će se ta čuda potom dogoditi. Genijalni ljudi genijalno razmišljaju. Sretni ljudi sretno razmišljaju. Ne brinu se o brigama koje se nikada neće dogoditi već gledaju što je ono što danas što moraju napraviti, kakve korake poduzeti.
Život postaje osmišljen kad otkrijemo ljepotu u malim stvarima, kada shvatimo da nam za sreću ne treba mnogo, i kada možemo živjeti današnji dan ne vraćajući se u neku maglovitu prošlost. Život postaje zabavan kad shvatimo da su sve naše emocije izmiješane i da nas jednako čine onda dobra kao i loša iskustva. Ne trebamo biti neprestano sretni, trebamo samo neprestano htjeti živjeti i ići naprijed.
Ne pitajmo se kako da osmislimo živote, kad naučimo čuvati vrijedne ljude, vrijedna iskustava, vrijedne događaje u svom životu on postaje osmišljen. Kada naučimo zaboravljati povrede, ožiljke i udarce života pretvorivši ih u važne lekcije počinjemo uočavati logiku ovoga svijeta. Upravo je to i mudrost života, ne dopustiti da iti jedan dan prođe u prazninu već da svakoga iskoristimo da bismo dobili ono što želimo, trebamo i zaslužujemo.
