Kontrolu nad našim emocijama nikada ne smijemo predati drugima!
To za nas treba biti neosvojiva tvrđava! A da bi to bila moramo ulagati u sebe. Ulagati prije svega u svjesnost svih emocija koje prolazimo, negativnih i pozitivnih. Kada smo tužni budimo svjesni da smo tužni, kada smo radosni budimo svjesni da smo radosni. I tako budimo svjesni prisutnosti svake pojedine emocije. Što je naša svjesnost pojedinih emocionalnih stanja veća mi postajemo više gospodari nad njima.
Osim ulaganja u svjesnost vlastitih emocija, postanimo također svjesni svoje slobodne volje, svjesni one naše moći da kada nas pogodi bilo koja emocija da u datom trenutku možemo djelovati i suprotno njenim očekivanjima, da imamo alternativu u svome djelovanju promjenom svoga načina razmišljanja koji posljedično utječe na promjenu načina osjećanja. Ljudi koji tvrde da je to nemoguće nisu vidjeli i susreli se s ljudima koji su pokazali kolika je veličina čovjekove volje i izbora vlastitog stava i u najtežim životnim okolnostima.
Viktor Frankl, začetnik logoterapije, je to najbolje izrazio prošavši jedno od najgorih ljudskih iskustava, iskustvo zarobljeništva u koncetracijskom logoru. Po izlasku na slobodu je rekao: Sve se čovjeku može uzeti, osim posljednje od ljudskih sloboda – pravo na izbor stava u bilo kakvim danim okolnostima, pravo na izbor vlastitog puta. Iz toga proizlazi da koliko nas god okolnosti i drugi ljudi slamali ne mogu nas slomiti ako mi to ne dopustimo.
Primjena ovoga u život nije jednostavna niti lagana, ona ne dolazi sama od sebe, niti sazrijemo preko noći. To je proces cjeloživotnog rasta u kojem se opiremo onim lakim strujama kojima se najlakše pustiti ali koje nas ne dovode do cilja. Ako smo svjesni da kontrolu nad našim emocijama nikada ne smijemo predati drugima onda ćemo sve učiniti da tako i bude. To nije jedna od opcija i mogućnosti u životu, to je prioritet. Koliko se god trudili uvijek će biti uspona i padova, no kako god bilo ne smijemo odustati od toga!
