Lekcija koju me život naučio nakon mnogo padova i gubitaka, poraza i razočarenja jest da je najvažnije osjećati se dobro.
Drugog puta doista nema. Ne mora se dogoditi neki fascinantni događaj koji će me oboriti s nogu, ne mora to biti niti neki nevjerojatni dobitak, dovoljno je da ovaj svoj današnji dan gledam sa željom da iz njega izvučem ono najbolje, zato što se nikada neće ponoviti. Nisu okolnosti one zbog kojih se plače ili smije nego procijep u nama, duboki ponor iz kojega proizlazi naša tajna.
Najvažnije je osjećati se dobro bez obzira upakirao nam život danas jedan poklon ili problem ili možda više njih. Najvažnije je gledati u budućnost i prestati se zamarati što se dogodilo, tko nas je povrijedio, koji su nam se ciljevi ispunili, a koji nisu. Bez obzira na sve dati prednost onoj pozitivnoj emociji koja čini razliku i koja od jednog sasvim običnog i prosječnog dana može napraviti nezaboravan dan za pamćenje.
Najvažnije je osjećati se dobro bez obzira tko nam je što rekao i tko je što mislio. Prestati voditi računa o obzirima koji su zapravo točke ukopavanja na mjestu. Prestati se opterećivati strahovima kada znamo da će oni biti onoliko jaki koliku im damo moć. Najvažnije je prestati pridavati pažnju onih negativnim ljudima koji žele svaki gram tuđe pažnje, jer samo u tome gledaju svoje ostvarenje, koje im daje osjećaj važnosti.
Najvažnije je osjećati se dobro bez obzira na sve, apsurdno ili ne, ali ljutnja zbog pretrpljene nepravde ili briga zbog neizvjesne budućnosti donose samo gorčinu koja se preljeva u mnoge bolesti. Ne trebamo loše osjećaje potisnuti – trebamo ih nadrasti. Loš osjećaj – loš život. Samo malo namakunuti osmijeh na lice i živjeti svoj život, ne pokušavajući rješavati probleme cijeloga svijeta ili za cijeli život. Misao će odrediti osjećaj, a mi imamo mogućnosti izabrati misli. Izaberimo one nakon kojih se osjećamo dobro!
