Koga puštaš u svoju dušu? Svakog prolaznika, poznanika, putnika koji je prošao kroz tvoj život.
No jesi li ikada saznao njihove namjere? Zašto su tu? Koliko im značiš? Kako promatraju tvoj život i s kojima razlozima prolaze kroz njega? Jesi li se ikada priupitao koliko su ti ljudi tebi otvoriti svoje srce i razgolitili svoju duši, koliko su ti o sebi kazali? Ili si ih samo pustio i rekao neka bude što bude. Nemoj se kasnije žaliti.
Razmisli ponekad koga puštaš u svoju dušu? Kome otkrivaš one svoje najslabije strane? Kome pokazuješ svoju ranjivost i daješ moć da njome raspolaže? Dođu tako trenuci kada nam neka osoba povjeri neku svoju tajnu, ispripovjedi neki intimni događaj svoga života a mi bez sumnje povjerujemo u njenu istinitost i započnemo otvarati svoju dušu, započnemo nizati strahove koji nas muče, sumnje s kojima se borimo, snove koji nas odaju.
Tako brzo dajemo ključeve svojih unutarnjih odaja nekome drugome ne pitajući a što ako se stvari promijene, što ako osoba pokaže neko drugo lice. Je li to izraz naše hrabrosti ili ludosti? Jeli to znak naše dobrote ili naivnosti? Je li to znak da riskiramo ono najvrjednije bez obzira na ishod koji će se dogoditi. Velika je mudrost života znati pred kime ogoliti dušu a kome samo dati lijepu riječ, zagrljaj, poljubac i neki drugi znak pažnje.
Nisi na putu našao svoju dušu i zato pazi koga u nju puštaš! Možeš biti blizak s nekim i bez da si mu kazao sve svoje najdublje tajne. Pusti da vrijeme odradi svoje, ono najbolje pokaže tko je prijatelj a tko se samo trenutno prošetao kroz tvoj život. Pusti da različiti izazovi i kušnje pokažu vjernost, tada ćeš vidjeti tko je otišao a tko je ostao. Nauči se boriti za sebe i tvoju dušu jer to je sve što imaš, imaš pravo da samo rijetkima pokažeš što se nalazi unutra.
