Rad na sebi je uvijek bolan.
No to ne govore svi. Mnogi koji sebe nazivaju stručnjacima u različitim područjima života obećavaju instant promjene sa upoznavanjem par jednostavnih taktika ili obrazaca razmišljanja i ponašanja. No to ne ide tako. Ako ne želite pretrpjeti bol nećete proći ni promjenu. Transformacija traži vrijeme i proces. Bolji život ili kako ga volimo zvati sretan život posljedica je mnogo malih trenutaka u kojima i vaš nismo sretni.
Rad na sebi je uvijek bolan. Kada uzmete bilo koji vrijedan proizvod u trgovini onda možete odmah zaključiti da je netko na njemu radio vrlo mnogo. Pogledajte skulpture velikih majstora poput Michelangela i drugih. Nisu nastale na brzinu, trebalo je mnogo sati, dana i tjedana oblikovanja da bismo imali ono čemu se ovaj svijet danas divi. Niti jedno drugo umjetničko dijelo nije nastalo samo od talenta. Kažu da je više od 90 posto krvav i žuljevi rad.
Ono što vrijedi u budućnosti biti vrijedi na tome i strpljivo u sadašnjosti raditi. Dovoljno je krenuti od jedne pozitivne misli ujutro, popratiti je akcijom i nastaviti niz do kraja dana. Nema velikih koraka u radu na sebi. Taj rad nije samo neka isprazna samoreflesija već jednostavna želja da se oslobodimo negativnih a izgradimo pozitivne navike. Rad na sebi znači odlučiti koje ljude uključiti a koje ljude isključiti iz svoga života ako nas opterećuju i vraćaju natrag.
Rad na sebi je suočavanje sa okolnostima na konstruktivan način, ne bježanje od onoga što je loše već izabiranje pozitivne reakcije koja ima moć promijeniti posljedice. Rad na sebi nije ništa drugo nego brušenje svojih razmišljanja i obrazaca ponašanja, onako kao što brusimo dijamatnt kojemu podižemo vrijednost. I na kraju da taj dijamant padne u blato on ostaje vrijedan jer je njegova vrijednost u onome što jest, a ne onome što se zalijepilo za njega.
