Treba jedanput otvoriti oči svoga srca i uma i progledati, jer zaslijepljeni pogrešnim uvjerenjima ne možemo stići daleko, ne možemo ostvariti svoj maksimum.
Jer ne ograničavaju nas toliko ni ljudi oko tebe, ljudi koji nam podapinju noge, sputavaju nas u našim težnjama, ljudi koji omalovažavaju naše snove, ograničavaju nas naše misli. Ograničavaju nas misli u kojima se plašimo svega i svačega, misli u kojima mislimo da nismo dovoljno dobri za drugoga, da nema smisla sve ovo što radimo, misli u kojima smatramo da nismo za velike ciljeve u životu.
Progledaj, zarobljen u svijetu prošlosti ili zadubljen u neku nepostojeću budućnost brzo ćeš se ukopati na mjestu na kojem stojiš. Ne možeš živjeti pozitivan život s negativnim umom. Progledaj i shvati da nije ljepota ono što ti svi govore, ljepota je ono što kaže tvoje srce. Progledaj i ne brini za stvari koje nisu pod tvojom kontrolom, vidjet ćeš da onda kada se čini da se sve raspada, izgleda da se baš tada sve slaže na svoju mjesto.
Progledaj, i shvatit ćeš da mnogi ljudi u tvom životu nisu radi tebe, progledaj jer samo tako ćeš shvatiti jesi li možda nečija lutka na koncu, pravi li ti se netko prijatelj samo da bi se domogao nekih svojih interesa, pokazuju li ti ljudi pažnju samo onda kada im trebaš. Progledaj koliko je ljudi uz tebe u teškim trenucima, progledaj na koliko osoba možeš računati kada ostaneš sam i kada se cijeli tvoj život počne raspadati kao kula od karata.
Progledaj, koliko je prilika oko tebe, a ne želiš ih vidjeti jer su ti za njih zatvorene oči. Progledaj, možda je razočarenje i povrijeđenost upravo ono što ti trenutno treba da otvoriš oči, i da shvatiš da život nije uvijek onakav kakav poželiš i da je vrijeme koje imaš jedino vrijeme koje je pred tobom. Progledaj i shvatit ćeš da te svako teško iskustvo vodi korak bliže istini. Jedino je to što trebaš, pogledati, ali je to ujedno i najteže!
