Rastemo u životu s mnogim stvarima koje nisu lagane i čiji izbor ponekad izgleda kao lošija opcija jer s njime ne ostvarujemo ono što želimo, ne postižemo ono što smo naumili.
Rastemo u životu s većom spremnosti za iskrenost, a ne spremnošću za muljanje i pretvaranje, stavljanje maske na svoje lice koje će naviše negativnih posljedica opet ostaviti na nama. Rastemo u životu s većom spremnosti na žrtvu jer otkrivamo da nismo sami i da postoje stvari koje su važnije od vlastite komotnosti i užitka.
Rastemo u životu s većom spremnosti za osmijeh za druge, kada nemamo straha da nam taj osmijeh neće biti uzvraćen ili da će nas zbog njega netko smatrati pomalo ludim. Rastemo s većom spremnosti na šutnju jer počinjemo shvaćati da ne moramo reći sve što znamo, niti moramo vjerovati u sve što čujemo, niti moramo dokazivati ovo što jesmo, objašnjavati svoje namjere, opravdavati svoje postupke, jednostavno izaberemo šutnju i riješimo sve te probleme.
Rastemo u životu s većom spremnosti da izabiremo samoću, jer samoća nikakvog zla ne može donijeti, u njoj su štoviše mnoge blagodati koje ako iskoristimo mogu nas zacijeliti i učiniti ispunjenijim ljudima. Rastemo u životu s većom spremnosti da bolje mislimo o sebi, da se više ne spotičemo na vlastita omalovažavanja, samosažaljenja koja nikuda ne vode i da smo iz dana u dan svjesniji sebe i svojih misli.
Rastemo u životu sa smanjenjem razmaženosti i želje da budemo centar nečijeg svijeta samo zato što to odgovora nekim našim interesima. Rastemo u životu kada naučimo voljeti i kada počnemo odbacivati stvari i ljude koji nam ne donose nikakvo dobro. Tada shvaćamo da rast nije produženje centimetara i godina već produbljenje svijesti o vlastitom životu i svim izazovima s kojima se on susreće i koje uspješno rješava.
