Život nećemo razumijeti dok ne shvatimo što to neprestano potiskujemo u sebe!
Život nećemo razumijeti dok ne shvatimo što to neprestano potiskujemo u sebe.
Kako se nažalost ponekad prema sebi ponašamo kao prema nekom smeću trpajući u sebe sve ono negativno, od čega bismo zapravo trebali pobijeći što dalje. Bilo da se radi o mislima, riječima ili obrascima ponašanja koje na zaslužujemo guramo ih u sebe ne želeći priznati sebi našu ranjivu stvarnost i želju da se oslobodimo od svega toga.
Život nećemo razumijeti dok ne shvatimo što to neprestano potiskujemo u sebe. Bilo da se radi o neželjenim iskustvima, razočarenjima, povredama, izdajama, ranama, ili nekim javnim sramotama pokušavamo na neki način zaboraviti sve to što se dogodilo, bez potrebe da jednom sebi razjasnimo zašto smo napravili takve izbore, tko nas je natjerao na to što nismo posve željeli, i zašto se nismo mogli odupijeti onom slabijem dijelu sebe.
Život nećemo razumijeti dok ne pokušamo na svjetlo dana izbaciti sve one teške stvari koje smo zatomili u sebe koje će se uvijek u nama javljati u trenucima kada budemo ranjivi, kada se nađemo na nekoj prijelomnici ili kada budemo trebali donijeti važnu odluku, javit će se i učiniti da donesemo lošije odluke, jer se nismo riješili prošlosti, nismo se riješili starih lanaca već smo sve to samo gurnuli u zaborav za kratko vrijeme.
Život nećemo razumijeti dok ne shvatimo da nema smisla stavljati pod tepih one loše i negativne strane svoga života, jer one su i dalje tu. Ništa nismo učinili ako smo im na trenutak smetnuli s našeg pogleda i sjećanja. Život ćemo razumijeti tek onda kada počnemo odgovorno čistiti taj svoj unutarnji prostor shvaćajući da je to jedino što imamo i da kakav nam bude taj naš unutarnji prostor takav će nam biti cijeli naš život.