Ne mijenja čovjeka vrijeme, mijenjaju ga ljudi i susreti.
Oni pozitivni i negativni. Mijenjaju ga udarci, razočarenja, povrede. Mijenjaju ga njegova očekivanja koja se nisu ispunila, mjenjaju ga želje koje je želio a nije ostvario, mijenjaju ga ciljevi prema kojima se zaputio, a nije ih ostvario. Mijenja ga svaki trenutak samoće u kojem je nekoga trebao, a nikoga nije imao. Mijenja ga svaki osjećaj koji je dao a nije uzvraćen i svaka nada koja se gajila a na koncu rasplinula.
Mijenjaju čovjeka i pobjede, ali mnogo češće mijenjaju ga na gore. Mijenjaju ga uspjesi koje je postigao jer više ne primjećuje one kojima je nekoć bio okružen, one koji su mu pomagali da u tome uspije. Mijenja ga deblji džep jer sada se više ne mora nikome moliti, nikome dodvoravati te može svakome reći ono što želi. Mijenjaju čovjeka uloge koje je dobio, pogotovo one više, i položaji jer više to nije ona ista osoba koja je bila, osoba koja neće poznati one koje je nekoć poznavao.
Mijenjaju čovjeka strahovi jer ga tjeraju da odustane od svojih snova, mijenjaju ga sumnje jer mu ne daju da razvija samopouzdanje, mijenjaju ga nedoumice jer nakon njih ni i što nije siguran. Mijenja čovjeka samoća jer nakon nje drugačije počinje promatrati ljude, shvaća kako lijepo može živjeti bez mnogo njih, kako mu je za kvalitetan život potreban samo jedan prijatelj s kime bi podijelio to svoje vrijeme.
Mijenjaju čovjeka nesreće i nezadovoljstva jer počinje više cijeniti male stvari, počinje prihvaćati sebe onakvog kakav doista jest ne težeći više nekom savršenstvu od svijeta i života. Mijenjaju čovjeka i odbijanja jer se uči biti ustrajniji ali i mudriji, uči se da život nije uvijek onakav kakav se čini i da istinski dobar život traži puno bolnih iskustava pretvorenih u bisere. Sve čovjeka mijenja i sve čovjek mijenja, to je jedino nepromjenjivo u ovom životu.
