Mnogo je okova koje nosimo kroz život.
Okovi onoga što će drugi reći, okovi naših uvjerenja, okovi naših navika, okovi naših negativnih osjećaja, okovi našega razmišljanja. No za većinu tih okova smo sami krivi jer smo se dali zarobiti. Sami smo im ponudili svoje ruke, misli, osjećaje i uvjerenja. Najveći dio života žalimo se na njih i pitamo se kako ih se osloboditi, ne znajući da to možemo učiniti isto onako kako smo ih i dobili.
Mnogo je okova koje nosimo kroz život. Pređemo preko mnogo toga a onda shvatimo da smo ostali zarobljeni, a ostali smo zarobljeni jer smo ključeve svoga života prepuštali svima. Mislili smo da su drugi dužni usmjeravati nas na pravi put, usrećivati nas, pomagati nam na putu do uspjeha a onda nakon nekog vremena shvatimo da svaka usluga koju smo dobili traži nešto da im vratimo, štoviše nije tražila nešto od nas, tražila je cijele nas.
Svakoga dana dajemo se zarobiti mnogim novim okovima pa mislimo da je važno ovo i ono, da moramo učiniti ovo ili ono, a onda na kraju shvatimo da ništa ne moramo. Sve je to samo jedna obmana koje tek na kraju postajemo svijesni. Upravo zbog toga život postaje težak, postaje muka jer bivamo zarobljeni tisućama različitih lanaca i lančića jer za strgnuti svakoga od njih trebamo proći određenu bol.
Mnogo je okova koje nosimo kroz život, vidljivih ali još više onih nevidljivih, svijesnih ali i nesvijesnih. Dar slobode se ni za kakva blaga ne prodaje, rekao je davno pjesnik. To je vrijednost našega života u cijelini. Počnimo zato slobodno razmišljati, otvorena uma i srca gledati svijet oko sebe. Nitko nas neće istrgnuti iz okova u koje smo slobodne volje ušli, to moramo učiniti mi sami. Moramo vjerovati da postoji bolji život od ovoga kojega živimo. Tek tada ćemo sigurno strgnuti lance koje nosimo.
