Uvijek zaboravljamo da važne stvari u životu trebaju vremena, mnogo vremena.
Želimo čuda preko noći. Nitko neće očekivati od posijanog sjemena voćke da preko noći uzraste, ali često od čovjeka očekuju da preko noći postane netko ili nešto što prije nije bio. Spoznavši neku istinu, problem ili nedostatak nećete odmah preko noći početi drugačije živjeti i promijeniti se, morate proći proces rasta i sazrijevanja, dugotrajni proces preobrazbe.
Zaboravljamo da važne stvari u životu trebaju vremena. Na vrijeme treba računati, s vremenom treba surađivati, vremenu se treba prepustiti. Želimo li biti strpljivi, dosljedni, hrabri, odlučni bit ćemo samo ako sada započnemo i u svim sljedećim situacijama i izazovima dosljedno primjenjujemo ono što želimo biti. U životu nema prečica! Želja je samo sijeme, a zna se kako sa sjemonom postupamo i koliko treba da bi ono postalo plod. Pa kako je onda u životu gledamo drugačije?
Zaboravljamo da važne stvari u životu trebaju vremena. Upoznavši neku novu osobu ne možemo je preko jedne noći dobro upoznati, možemo samo pokrenuti proces upoznavanja ali do cilja će trebati mnogo zajedničkih trenutaka i izazova. Započevši raditi na nekom novom poslu ne možemo preko noći postati majstori, možda ćemo morati prve mačiće baciti u vodu kako kaže poslovica, da bismo kasnije došli do rezultata koji zadivljuju.
U životu nema prečica. Od svih puteva pred nama vidimo samo njihove početke, ali ako dobro počnemo onda smo velik dio posla učinili. Struja na koju računamo može nas samo jedan dio puta pratiti ali veći dio možda ćemo joj se morati suprostavljati jer će ići u suprotnom pravcu. Kako god bilo uspjeh počinje, kada ne samo racionalno, već i emocionalno shvatimo da nema prečica na putu pred nama kojim se krećemo prema svom cilju.
