Mladi par se doselio u ulicu. Sljedećeg jutra, kada su doručkovali, žena je opazila svoju susjedu kako širi rublje. “Kako joj je prljavo rublje!” – rekla je.
“Možda treba nov prašak za pranje, kako bi bolje oprala. Uopće ne zna prati!”
Muž je šutke promatrao događaj, ali nije ništa rekao.
Svaki put kada bi susjeda širila rublje, komentar bi bio isti.
Mjesec dana kasnije, žena je bila u čudu, kada je jedno jutro vidjela kako je susjedino rublje čisto, rekla je mužu:
“Pogledaj! Konačno je naučila dobro oprati rublje. Tko li ju je naučio?”
Muž joj odgovori: “Nitko. Ja sam danas ustao ranije i oprao naše prozore.”
Nevjerojatno je koliki je broj knjiga napisan o sreći, ispunjenosti i uspjehu u životu? Koliko je samo savjeta dato od različitih ljudi kako najbolje živjeti svoj život? U koliko smo istina vjerovali da će nas naučiti kako sretno živjeti ali opet kao da smo shvatili da ne djeluju? Kao da je nedostajala jedna karika koja bi sva načela spojila u jednu cijelinu. Kao da je nedostajao temelj na koji bi se sve to sagradilo.
Doista, nedostajalo je jedna bitna stvar, poruka iz navedene priče. Kakav je prozor kroz koji gledamo ovaj svijet? Gledamo li ga kroz prljavo okno? Mislimo li da su svi ljudi oko nas krivi što mi nismo sretni i uspješni? Tražimo li od nekoga drugoga da preuzme odgovnost za naš život i dade nam ono što tražimo i trebamo? Koliko ćemo knjiga pročitati, koliko kilometra proći, koliko ljudi saslušati, da bismo shvatili da se istina ne nalazi nigdje drugdje, nego u nama samima.
Trebaju se prvo otvoriti naše oči. Trebamo mi očistiti onaj talog negativnih misli koji nas opetrećuje i shvatiti da problemi koje imamo nisu samo izvana, već da oni započinju unutar nas, počinju od naših pogrešnih uvjerenja koji se preko naših negativnih misli i negativnih osjećaja preljevaju na sve što jesmo i činimo. Naši problemi su u vrijednostima koje nam nedostaju da bismo ovaj svijet i ljude pozitivno gledali, a ne ih osuđivali, već da bismo ih prihvaćali onakve kakvi jesu.
Prvo trebamo oprati prozore kroz koji mi gledamo svijet. Kada se iščisti naše okno ostat ćemo iznenađeni ljepotom svijeta oko nas, shvaćajući da mi ne možemo prati tuđe prozore, odnosno mijenjati tuđe živote, već da pod kontrolom imamo samo naš život. Promjene koje tu napravimo mogu nam donijeti sreću i uspjeh jer ćemo se prestati okupirati stvarima koje su izvan našeg života i shvatiti da nam to nije ni potrebno za mir u životu.
