Postoje posebna ogledala u muzejima iluzija koja odašilju iskrivljenu sliku osobe koja stane ispred njih.
Mnogi ljudi vole stajati ispred takvih ogledala zabavljajući se svojom iskrivljenom slikom koja izobličuje njihove stvarne proporcije, te neke dijelove tijela umanjuje a neke uvećava. Kao što postoji fizička slika našega tijela tako u našem umu postoji slika nas kao osobe i jedan od najvećih problema je što je ona u našem umu kod mnogih ljudi također izobličena.
Mnogi ljudi danas imaju iskrivljene slike o sebi. Ne vidu sebe onakve kakve doista jesu već neke osobine svoga bića precjenjuju, a neke podcjenjuju. Zato se mnogi često iznenade kada iza svojih leđa čuju što drugi govore i misle o njima. Iako ima ljudi koji pretjerivaju u mišljenjima i govorima o drugima postoje i oni koji nas vide doista realno i problem postaje kada shvatimo da ta naša realna slika nije onakva kakvu smo zamišljali.
Pravi život počinje kada krenemo u potragu za svojom pravom slikom, za onim što doista jesmo, a to počinjemo onda kada shvatimo kako zbog lažne slike koju imamo u sebi gubimo ponajviše mi sami. Promjena ima različita lica, a prvo lice promjene je shvatiti samoga sebe. Tu je intezitet boli u svom vrhuncu jer se u tom trenutku razaraju sve iluzije koje smo o sebi ikada imali i surovo lice stvarnosti izbija na vidjelo.
Kada doživimo taj trenutak ništa više ne ostaje isto. Razbijajući ogledalo iluzija počinjemo se pitati kako smo toliko dugo mogli živjeti sa zabludama, kako sve to nismo ranije primjetili. I tada se prioriteti slažu ispočetka, drugačije postavljamo ciljeve i uloge te slavimo svoj novi rođendan. Jednom kada shvatimo svoju pravu sliku i zavolimo je, tada nam neće biti problem ni mijenjati se ukoliko je to potrebno, samo da bude onakva kakvu želimo.
