Postoje trenuci kada čovjek izunutra krvari, a izvana se čini da je sve u redu.
Postoje ti trenuci kada se unutar njega prviše toga skupi i ne može više podnositi tuđe podcjenjivanje, udarce ispod pojasa, ignoriranje, omalovažavanje i ostale udarce koje prima. Postoje trenuci kada čovjek iznutra umire, a vani na licu blista osmijeh. Nije taj čovjek licemjer, taj čovjek je borac koji se ne želi predati i koji ima vjere u budućnost.
Postoje trenuci kada se čovjek iznutra raspada a vani na fasadi izgleda sve savršeno. Dogodi se to kada shvati koliko je sebe razočarao onda kada se nije borio protiv onoga što mu je nanosilo zlo, već je trpio i tolerirao nešto što ne smije. Postoje trenuci kada čovjek izvana izgleda cool a zapravo mu je izunutra jako stalo kako ćete ga pogledati, što ćete mu reći, s kakvim tonom ćete mu se približiti i što ćete mu učiniti.
Postoje trenuci kada se vanjština i nutrina ne poklapaju jer je život previše složen, a mi nismo dovoljno naučili nositi se sa tim izazovom. Događa se to kada na sve probleme čovjek još više sam sebi zakomplicira život i donosi odluke koje ga još više guraju u provaliju umjeto da ga izvlače. Trenuci su to kada se život pretvara u pakao i kada bi sve učinio da može na miru isplakati sve ono što se nalazi u njemu ili nekome to reći.
Postoje trenuci u čovjekovom životu kada se mještaju sreća i nesreća, trenuci kada je sve što ima njegova samoća i kada je svjestan da neke rane može preboljeti, ali ih ne može zaboraviti. Teški su to trenuci u kojima u kada ostanemo sami sa sobom nađemo se svi mi i tražimo nekoga da nam bude blizu i sasluša nas. Trenuci su to kada se događa unutarnje pročišćenje, kada nalazimo komadić nade i s tim komadićemo možemo u novi dan.
