Osjećaji nisu znak naše slabosti, oni su put naše jakosti.
Osjećaji nisu razlog naših opravdanja zašto smo donijeli lošije izbore u životu, zašto smo nekoga povrijedili, zašto smo dopustili da slabiji dio nas upravlja onim boljim. Osjećaji nisu razlog zašto nismo podigli razinu u životu i zašto su nam standardi ostali isti. Osjećaji nisu razlog da nam strah zakoči sve vizije i snove već da shvatimo koliko smo kao osobe duboke i koliku odgovornost imamo.
Osjećaji nisu razlog zašto nekada izgledamo tako izgubljeni i neprepoznatljvi, nepoznanice sami sebi, već su tu da otkrijemo onaj svoj „zašto“ u životu. Zašto živimo, zašto nešto radimo, zašto nas privlači određana stvarnost i zašto se želimo razvijati. Koji smisao vidimo u tome i kako taj smisao želimo učiniti stvarnim i opipljivim u našem životu. Osjećaji nisu razlog da kažemo da smo pesimisti već da shvatimo da s pesimizmom samo mi gubimo.
Osjećaji nisu znak naše slabosti, osjećaji su naša potreba da uložimo dodatan napor u vlastiti razvoj, oni su opomena našeg unutarnjeg glasa da se slijepo ne držimo svoje prošlosti i da je leća kroz koju promatramo svijet važnija od tog samog svijeta jer ona određuje kako ćemo ogređene događaje gledati i tumačiti. Osjećaji su tu da osjetimo čaroliju malih stvari, one koje razumom ne smatramo velikima, a za srce su jako važne.
Osjećaji su tu da postavimo prava pitanja i dobijemo odgovore koji nam trebaju, da osjetimo iskustvo pustolovine koju nazivamo životom i da učimo na svojim pogreškama. Osjećaji su oni koji nam mogu i trebaju stvoriti savršene trenutke i zato nikada protiv njih ne smijemo nastupati potiskivanjem i gušenjem već prihvaćanjem i razumijevanjem. Osjećaji su naša najdublja motivacija kao i poluga kojom možemo mijenjati svoj i tuđi svijet.
