Dođeš u godine kada se više ne pitaš gdje su dobre zabave, gdje su ona najposjećenija mjesta na kojima izlazi brdo ljudi, dovoljno ti bude jedna iskrena, topla i jednostavna osoba pokraj tebe s kojom će provesti vrijeme u malo priče a mnogo šutnje.
Znaš da nemaš što posebno reći i da se najveće i najvažnije stvari u životu razumiju u tišini duše i nježnosti pogleda ali blizina te osobe mnogo ti znači i govori.
Dođeš u godine kada više ne obraćaš mnogo pažnje na oluje oko sebe, pronađeš neku oazu mira i shvatiš da ti ne trebaju drame koje prave ljudi koji uvijek moraju nekom nešto dokazati. Umiriš sebe tako da postaneš gospodar svojih misli, da se ne opterećuješ nekim beznačajnostima i trivijalnostima koje naizgled izgledaju kao nešto veliko i važno a zapravo su samo isprazne stvari koje te ne trebaju niti će ti ikada trebati.
Dođeš u godine kada ni s kime ne bi mijenjao svoj način života jer si na njega ne samo naučio, već si za njega platio veliku cijenu, cijenu koju nitko osim tebe ne može razumjeti, shvatio si da je to najednostavniji put koji te vodi naprijed, put uz minimum odstupanja. Dođeš u godine kada više nemaš živaca za ljude s više lica, ako će pokazati pravo neka ga pokažu, ako neće onda je to njihov problem i sami će za njega odgovarati.
Dođeš tako u godine kada počneš ljude voljeti onakve kakvi jesu jer shvaćaš da je svaka promjena gotovo nemoguća misija jer si i sam mnogo puta pokušao mijenjati neke velike stvari kod sebe a malo toga ti je pošlo za rukom. Držiš se ljudi kojima je stalo do tebe a onima ostalima poželiš sretan put. Raduješ se svakom novom danu jer ne znaš koliko ih je još pred tobom. Živiš život koji si sam oblikovao i u kojeg si mnogo uložio.
