Hrabrost je pustiti stvari koje provrjeđuju tvoje srce. No to je tisuću puta lakše reći nego učiniti!
Pusti ljude koji su tu samo u prolazu, koji su tu jer ih podsjećaš na nekoga, jer im možeš ponuditi nešto, jer ih ne ranjavaš kao drugi. Pusti ljude koji svako malo dolaze pa odlaze da bi istražili uz koga njihovo srce dublje kuca, koji na vagu stavljaju što od tebe mogu dobiti a što gube u tvojoj blizini. Pusti ljude koji su trenutno tu jer ne mogu biti na mjestu na kojem žele. Ne vezuj se uz njih, svi će oni prije ili kasnije otići kad se pruži prilika.
Hrabrost je pustiti stvari koje provrjeđuju tvoje srce. Pustiti ona lažna nadanja da će sutrašnjica donijeti bolje stvari i odnose bez obzira što ti učinio, pustiti one stvari koje imaš i u kojima se možeš opustiti i ne misliti na hladnoću i surovost života jer sve ono što danas imaš sutra ti može biti oduzeto. Kada srce vežeš uz to boljeti će tako jako, a neće biti ničega što će moći umanjiti tu bol, osim vezati se uz druge stvari i isti put prolaziti ispočetka.
Hrabrost je pustiti stvari koje provrjeđuju tvoje srce. Pustiti one događaje koje si prošao, izgubljene bitke u koje se neprestano vraćaš razmišljajući što bi bilo da si drugačije postupio. Pustiti one pobjede i trofeje koje si dobio jer svijet više ne slavi jučerašnje pobjednike već mu svakoga dana trebaju nove senzacije koje će ispuniti njegove novinske stupce i ljude koje traže nove priče jer u svojim životima nemaju ništa slično.
Hrabrost je pustiti stvari koje provrjeđuju tvoje srce jer srce se lako naveže pa bol koja je trajala u prošlosti i produži je na budućnost. Čak i neki lijepi moment postaje bolan jer ga više nema. No te sitnice i čine naše srce. No jednom treba pregristi tu kneglu, zatvoriti staro poglavlje priče života, okrenuti stranicu i započeti pisati novo. Dokle god gledamo u prošla poglavlja, knjiga našega života staje tamo gdje smo se zaustavili. Okrenimo je naprijed i pustimo stvari koje povrjeđuju srce!
