Jedno je bitno u životu, reći što osjećaš, u okruženju onih u koje imaš povjerenja, jednostavno i iskreno reći što je ono što se nalazi u tebi.
Naučiti razgovarati o onom najdubljem u sebi. Bez straha i obzira. Puno je povreda koje nam život zadaje, puno je ljudi koji nam zabiju nož u leđa, puno je onih koji su se zaklinjali na vjernost i prijateljstvo, ali su na pravoj okuci zbrisali. Toliko je samo rana ostalo od susreta s ljudima koje smo s vremenom gurnuli u podsvijest da se niti nabrojiti ne mogu i sve je to postalo dio svijeta u nama.
Jedno je bitno u životu: sve to moći izraziti. To je put oslobođenja. Ne dolazi zrelost sa nekim grandioznim i veličanstvenim planovima i vizijama, sa izvanrednim fizičkim ili mentalnim rezultatima kojima se svi dive, zrelost dolazi sa priznanjem svojih osjećaja. No prvo ih moramo priznati sebi, ne skrivati trenutke kada osjećamo strah, tjeskobu, nemir, nezadovoljstvo, ljutnju i ostale negativne ali i pozitivne osjećaje.
Mir dolazi kada shvatiš da si prihvaćen sa svim svojim osjećajima, da ih ne moraš prilagođavati nikome, da ih se ne moraš sramiti, da su za druge ljude tvoji osjećaji važna stvar. Sloboda dolazi kada postaneš gospodar svojih osjećaja, kada se ne bojiš da će te neki osjećaj potpuno slomiti da više nećeš imati snage za život, sloboda dolazi kada možeš pratiti uzroke svakog osjećaja i predvidjeti njegove posljedice te znati donijeti najbolje odluke.
Jedno je bitno u životu: izraziti što osjećaš. Ne moraš drugima reći sve svoje misli, ne moraš im niti otkrivati sve svoje planove. Ali onima koji su ti bliski i na koje uvijek možeš računati trebaš reći svoje osjećaje, trebaš pokazati kada ti je lijepo i teško, kada si ushićen i potišten, kada si sretan i tužan. Sloboda je moći reći svoje osjećaje bez straha da ćeš zbog njih morati trpjeti neke posljedice ali i biti spreman primiti, prihvatiti i računati na osjećaje drugih. To nije samo emocionalna inteligencija, to je život.
