Misliš da nekoga poznaješ, a onda shvatiš da je to bilo samo tvoje mišljenje i ništa više.
Na koncu razbiješ sve iluzije. Ljude možeš poznavati samo onoliko koliko ti oni dopuste, koliko izaberu biti iskreni pred tobom jer nikada ne znaš koje je lice netko trenutno izabrao staviti i kada će ga zamijeniti drugim. Nikada ne znaš koliko su riječi koje ljudi govore ono što doista misle ili je to neka napamet naučena rola koja se ponavlja do besvijesti.
Nemoj nikada reći da nekoga poznaješ jer samo vrijeme briše patinu s lica. Samo vrijeme skida maske koje su dugo stajale jer ljudi ne mogu a da se ne umore nakon nekog vremena, ne mogu a da se ne pitaju što su govorili prije godinu, mjesec ili jučer jer teško je pamtiti laži i uvijek biti uvjerljiv kada ih se iznosi. Samo krize otvaraju ponore unutar nas i počinjemo otkrivati ono najdublje u nama, ono što smo se bojali otkriti i pokazati svijetu.
Misliš da nekoga poznaješ, a onda shvatiš da to nije bila istina. Nisi ga mogao poznavati jer ljudima je rizik biti ono što jesu. Naokolo hodaju horde vrebača koje traže iskrene, dobronamjerne i jednostavne ljude i hrane se njihovom pozitivnošću i dobrotom. Teško je kada ti se manipulator zavuče pod kožu, kada zavoliš masku a ne osobu i kada jednoga dana shvatiš da nisi poznavao osobu kojoj si dao veliki dio života.
Ne žuri se dati nekome povjerenje i vezati se, jer život ima čudne načine da nam s vremena na vrijeme dadne poneko upozorenje, ako već neće osoba koja ulazi u naš život. Kada misliš da nekoga poznaješ dobro razmisli jesi li prošao sve one zajedničke situacije koje otkrivaju karakter i u kojima čovjek ne može glumiti. Ako je osoba prošla taj test kušnje i u teškim trenucima pokazala privrženost i brigu svojim ponašanjem, ako je ti je dala do znanja koliko joj značiš, možeš reći da nekoga poznaješ.
