Ne brini o tome što ti govore ljudi iza leđa, pitaj se što ti tvoja savjest kaže. Ti ljudi otići će i proći kao što su sve loše stvari iz tvog života prošle.
Na koncu nećeš se više sjećati onoga što su o tebi rekli, ali kada ostaneš sam odzvanjat će i dalje ono u tebi što si bio i što si učinio. Ne brini o tome što ti govore ljudi iza leđa, ne znaju ljudi da govoreći loše o tebi zapravo potvrđuju sebi da se sjeme onog lošega nalazi i u njima i ne da im mira.
Ne brini o tome što ti govore ljudi iza leđa, ti ljudi nikada neće postati heroji svoga života, nikada se neće čuti njihov glas jer nikada neće izaći na vatreno polje života na koje si ti izašao i započeti svoju bitku jer će se uvijek skrivati iza nekoga drugoga, opravdavati nekim nepostojećim razlozima te iz svoje mišje rupe komentirati tvoj život i navijati da ti ne uspiješ. Takvi ljudi nisu vrijedni tvoga komentara, preskoči ga, to će ih najviše zaboljeti.
Vidjet ćeš kako čovjek brzo odraste kada mu ljudi počnu govoriti iza leđa, ne radi toga što su prošle mnoge godine, nego zato što je pretrpio mnoge udarce i naučio da se na svaki ne treba obazirati. Naučit ćeš sada odlaziti iz situacija i odnosa u kojima se ne osjećaš lijepo jer ćeš cijeniti svaku sekundu svoga života razmišljajući što da u njoj pozitivno doživiš a ne da se zamaraš onim negativnim što ti se dogodilo.
Ne brini o tome što ti govore ljudi iza leđa, nije to vrijedno da stavljaš u srce. Pokušaj se okružiti onima koji ti pružaju potporu i iskazuju to poštovanje a ovima što idu protiv tebe pokaži da nisi neka trenutna igračka u njihovim rukama. Ne osvrći se na takve, ljudi moraju uvijek imati nekoga koga će gaziti bilo svojim ponašanjem, bilo svojim riječima. Ostavi ih tamo gdje se nalaze, iza leđa, a ti kreni naprijed bez obzira na sve.
