Jedno od najvećih umijeća života jest osjećati zahvalnost usprkos trenutnoj boli, nelagodi, nemiru, nezadovoljstvu ili neuspjehu shvaćajući da život i krivim crtama ravno piše.
Iako je lako to reći doista je teško to ostvariti a još teže pretvoriti u naviku. Upravo ta najdublja točka ključna je za preobrazbu našega negativnoga stanja u pozitivno. U trenutku suočavanja s porazom skloni smo okrenuti se (samo)sažaljenju gledajući taj poraz kao udar sudbine, tražeći u njemu krivnju drugih ljudi i dokazivati sebi kako ništa nismo mogli poduzeti da nam se taj pad ne dogodi.
Možda je naš udio u okolnostima doista i bio malen ali nitko nam ne može uzeti naš stav i okrenuti ga protiv nas ukoliko sami ne damo suglasnost. Taj stav jest da u svemu tome ne gledamo sebe kao žrtvu već da usprkos svemu pronađemo slamku zahvalnosti u svemu tome. Zahvalnost ne znači opravdavati zlo koje se dogodilo već sagledati cijelokupnu situaciji i vidjeti koliko je mnogo više dobra oko one točke zla na koju smo usredotočeni.
Stoga kada pretpostavljate da će doći trenuci malodušja, gubitka snage ili pada smognite u sebi dodatnu snagu i postanite svjesni zahvalosti za sve ono dobro što već imate i jeste. Nikada situacija ne može biti toliko tragična da se u njoj ne bi mi moglo pronaći makar malo svjetlo nade. Kolika god bila barijera negativnih osjećaja vaš stav može tu lavinu pokrenuti u drugom smjeru, stav zahvalnosti je nova razina razmišljanja koja vodi u novu razinu života.
Problemi neće nestati, ali se neće ni uvećati, jer će vaša percepcija biti usmjerena na ono pozitivno. Zahvalnost nije samo još jedan mentani izazov, on je preobrazba vaše stvarnosti u samom njenom korijenu. Ona nije alternativa boli, nelagodi ili nemiru, ona je dokaz da sve ono loše nema ni upola takvu moć kakvu ste mislili da ima. Zahvalnost usprkos porazu, gubitku ili nedostatku jest početak jedne nove zbilje, one u kojoj ste vi glavni akter svoga života a ne samo pasivni primatelj poticaja iz okoline.
