Tek kada zavoliš sam sebe i drugi će te početi voljeti.
Nemoj misliti da je to neka sebičnost, to je jedini zdravi odnos prema sebi. To je ono kada si svoj. Kada ne moraš drugoga pitati za dopuštenje za svoje snove, već ideš za onim što ti srce osjeća. To je ono kada se ne sramiš svojih stavova te ih ne pokušavaš sakriti pred drugima već jasno i glasno svakome kažeš što misliš i kako se osjećaš bez straha što će drugi reći.
Tek kada zavoliš sam sebe i drugi će te početi voljeti. To znači da ne pokušavaš glumatati neko savršenstvo jer si svijestan da je prirodnost najveća osobina svake osobe. To je ono kada se prestaneš truditi biti svima sve već imaš ljude za koje ćeš sve učiniti jer su ti takvi ljudi potvrdili svoju vjernost i nisu te ostavili u teškim trenucima. To je ono kada si ponosan na sve ono što si učinio i ne sramiš se svojih pogrešaka jer su te one nešto naučile.
Tek kada zavoliš sam sebe i drugi će te početi voljeti. To je ono kada prestaneš imati nerealna očekivanja o sebi i o drugima i postaješ svjestan kako svojih prednosti i slabosti, tako isto i tuđih. To je kada shvatiš da je život prekratak da bi proveo i jedan dan ubijajući se negativnim mislima te shvaćaš da nema druge prilike od one koju si sada dobio, kada svaki dan živiš kao da ti je onaj posljednji te punim plućima uživaš u njemu.
Tek kada zavoliš sam sebe i drugi će te početi voljeti. To je ono kada shvatiš svoju vrijednost i počinješ shvaćati vrijednost drugih, tada ti više nije bitno ono što drugi čine ili ne čine. Njihova je vrijednost u onome što jesu. Tek kada zavoliš sam sebe i drugi će te početi voljeti jer ćeš razumijeti da ljubav treba imati neki temelj od kojega kreće, ljubav treba imati dom kojem se uvijek vraća. Tek tada ćeš shvatiti pravi smisao života.
