Veliko je umijeće iskusiti poraz, a ne predati se, okusiti gorčinu života, a ne postati ogorčen zbog nje, doživjeti razočaranje, a okrenuti se budućnosti.
Veliko je umijeće prestati pokušavati biti nešto što niste, a prihvatiti sebe onakvoga kakvi jeste. Veliko je umijeće pokazati ljudima što osjećate, ne plašiti se svojih osjećaja a pritom ostati snažan i dostojanstven. Veliko je umijeće pustiti ljude da pričaju što žele i pronaći svoj mir.
Veliko je umijeće naučiti se boriti za sebe, ne boriti se protiv drugih uskraćujući nečija prava i ponižavajući ih, već boriti se za sebe. Veliko je umijeće napustiti sigurnu luku usprkos strahu i zaploviti na otvoreno more shvaćajući da samo tako možete iskusiti bogatstvo života. Veliko je umijeće uzeti vremena za razmišljanje i razmisliti o svom životu, o prioritetima i pogreškama koje ste učinili, o leći kojom promatrate svijet.
Veliko je umijeće prepoznati prave prilike i iskoristiti ih, ne zadovoljavati se manjim od onoga što zaslužujete i ne živjeti tuđe snove. Veliko je umijeće biti hrabar da izabereš ljubav a ne trčati za onima koji te iskoriste i na koncu ostavljaju razočaranima. Veliko je umijeće ne brinuti se za budućnost jer što se treba dogodit dogodit će se, a što ne treba neće koliko god ti u svojim mislima prebirao stvari nad kojima nemaš moći i utjecaja.
No do ovoga umijeća treba doći, na njemu treba raditi. Kada je Sarasatea, poznatog španjolskog violinistu neki kritičar prozvao genijem, on je samo odgovorio: Trideset sedam godina vježbao sam po četrnaest sati dnevno i sada me zovu genijem. Ljudi vide rezultat, sretan ili nesretan život, pobjede ili poraze ali ne vide put do njih. To je put do velikog umijeća života, svakoga dana raditi na sebi, napraviti mali korak kojim se daleko stiže.
