U samom temelju čovjekova bića nalazi se stvarnost koju on drži važnom, koja oblikuje njegovo mišljenje, osjećanje i djelovanje a nazivaju se vrijednosti. One su baza iz koje sve potječe. Kada se govori o vrijednostima, ne misli se samo na moralni okvir, već na sveukpuni okvir života.
Izraz ljestvica vrijednosti pokazuje nam da je čovjekovo biće organizirano u obliku neke hijerarhije, odnosno da postoje stvari koje smatra važnijim i one koje smatra manje važnijim, te one koje smatra nevažnim. Upravo te važnije stvari oblikuju čovjekovo središte prema kojem se sve dalje usmjeruje u životu. Mi se prema tom središtu okrećemo i sve gledamo iz njegove prizme. Mi često nismo svjesni što je središte našega vrijednosnoga sklopa sve dok neke velike stvari ne izgubimo u životu. To su najčešće prijelomni trenuci u kojima čovjek počinje shvaćati što mu je zapravo najvažnije u životu.
Svaki čovjek živi u skladu sa svojim vrijednostima. Društvo oko nas također povezuju iste vrijednosti. One su jednostavno opća baština čovječanstva. Ako pogledamo na jezičnu baštinu tu vidimo velike razlike. Ako pogledamo na kulturnu baštinu tu isto vidimo velike razlike. O kojem god da se području radi vidljive su razlike, no u području vrijednosti tu razlika nema.
Naša duhovna priroda nije ništa drugo nego skup vrijednosti koje baštinimo. Iako svi imamo mogućnost razvoja svih vrijednosti mnoge se od njih zbog različitih razloga najčešće ne razvijaju. Razvoj naših vrijednosti prije svega očituje se iz naše genske strukture i odgoja u djetinjstvu. Vrijednosti koje nosite kroz život dolaze prije svega od vaših roditelja i onih ljudi koji su vas odgajali. Najveći i napresudniji faktor oblikovanja naše duhovne prirode jest vlastiti izbor. Svatko od nas putem svijesti i slobode ima mogućnost izbora bilo koje vrijednosti i njenog ugrađivanja u svoj život. Upravo je to jedan od najvažnih aspekata našega bića jer o njemu ovisi ono što jesmo i ono što možemo biti.
