Ne trebaju nam mudre izreke o sreći, treba nam sreća. Veoma jednostavno!
Osjećaj sreće nešto je o čemu je napisano najviše izreke, postavljeno najviše pitanja, ispjevano najviše pjesama. Stvarnost tako jednostavna a ponekad tako daleko. Poznata je anegdota Johna Lenona. Kad je imao 5 godina, mama mu je rekla kako je sreća ključ života. Kad je krenuo u školu pitali su ga što želi biti kad odrastem. Napisao je da želi biti “sretan”. Rekli su mu kako nisam razumio zadatak. On im je rekao kako oni nisu razumjeli život.
Tisuće je savjeta napisano o tome kako biti sretan a još više što sreću prijeći. No ponekad što čovjek više razmišlja o svemu tome čini mu se da je sve dalje. Život treba živjeti sa svime što on nosi, ništa ne izbjegavati. Sreća nije selekcija život, jer da ne biste izbacujući nešto što vas ne čini sretnim, izbacili i sam život. Sreća je cijelokupna lepeza života iz koje izabirete ono što volite i ono što vam odgovora. Dakako da su za svakoga to drugačije stvari.
Sreća je zarazna jer ona nije zatvaranje u samoga sebe, sreća je otvaranje sebe životu i ljudima. Noseći u sebi mir čovjek taj mir želi podijeliti s drugima, jer će biti veći. Noseći u sebi sreću čovjek tu sreću želi podijeliti s drugima, jer će biti veća. Tu se ona množi. Sretan čovjek je dobar čovjek, nema zlih namjera prema drugima. Suprotno njemu od nesretnog čovjeka započinje svako zlo, kao što i od zlih misli dolazi svaka nesreća. Začaran je to krug iz koje je teško izići.
Jedino mjesto gdje sreća obitava je srce. To je prostor vaših misli. Kakve su ti misli takav ti je život – kažu ljudi. Ako u svojim mislima ostaviš prostora za sreću ona će doći, a ostavit ćeš prostora za nju ako se svakodnevno boriš protiv onih negativnih sumnja, strahova, podcjenjivanja sebe, samosažaljenja i drugih. Oni ti je žele oduzeti. U životu si borac za svoju sreću, borac na bojištu koje se zovu tvoje misli. Ili te tu ima, ili te tu nema. Ako te ima – onda će biti i sreće.
