Teško nije isto što i nemoguće, svako jutro to ponovi i kreni u stvaranje nove zbilje!
Teško nije isto što i nemoguće! No nažalost mnogi ljudi poistovjetili su te dvije stvarnosti.
A sve što je teško nije ništa drugo nego jedan oblik rasta i sazrijevanja, pretvaranja gusjenice u leptira. Ne možemo naprijed ako nismo svoje snage stavili na raspolaganje, ako nismo spremni oznojiti se, dobiti žuljeve, i korak po korak osvajati novi prostor. Sve što osim toga treba je vrijeme i dobra doza strpljivosti. Dok će oni koji sve to prolaze reći da je teško, oni koji nisu ni pokušali reći će da je nemoguće.
Puno je razlika među ljudima, no jedna koja ih najviše dijeli jest trenutak kada odustaju. Ima ih koji odustaju odmah nakon prvog koraka, ima ih koji otče dobar dio utrke, ima ih koje bole svaki mišić na tijelu a opet neće odustati dok bol ne postaje intezivnija, a ima i onih koji ne odustaj sve dok ne dođu na cilj, dok utrka ne završi. To su ljudi koji se ne predaju, koji znaju da je ovo što trenutno prolaze vrijedno konačnoga cilja.
Neki su ljudi doslovno doktorirali na onom nemogućem. Kada kroz vrijeme pogledamo ljude koji su pomicali razvoj svijeta znamo da je ovo što su oni učinili u njihovo vrijeme izgledalo doslovno nemoguće. Drugi su ih ismijehivali zbog njihovih ciljeva, izrugivali su im se, govorili da neće uspjeti ali oni su imali nesalomljivu vjeru u sebe, vjeru koja je razdrmala sve njihove sposobnost i snage i nije im se dala smiriti dok nisu ostvarili cilj.
Teško nije isto što i nemoguće, svako jutro to ponovi i kreni u stvaranje nove zbilje. Posjeduješ poseban dar za mnoge stvari, samo ga trebaš uočiti i razviti. Nemoj da ti se snovi rasprše da više ne znaš ni gdje si bio, ni što si sanjao. Usredotoči se na poboljašnje svoga života i poput laserske zrake fokusiraj se u pravac koji izgleda nemoguće pogoditi. Vidjet ćeš da će razlika u kvaliteti života jako brzo doći, samo zato što nisi odustao.
