Nije dovoljno krenuti prema budućnosti, potrebno je donijeti odluku da nećemo neprestano vraćati u prošlost kada zagusti, donijeti odluku da ćemo vjerovati u dobro i onda kada stvari loše krenu a iskustvo nam govori da je to veliki dio puta.
Kada krenemo prema budućnosti shvatit ćemo da budućnost nema veze sa mladim ljudima, ona ima veze s ljudima koji su odlučili ispočetka živjeti bez obzira što su dosada prošli.
Nije dovoljno krenuti prema budućnosti, ako nemaš ono ljudsko u sebi ništa ti ne vrijedi jer gdje god stigneš bez ljudskosti nisi ništa postigao, nisi ništa napravio. Kada krenemo prema budućnosti shvatit ćemo da imamo dvije sudbine, ona koju trenutno živimo i ona u koju vjerujemo i za koju smo spremni sve učiniti da bismo je postigli, shvatit ćemo da čuda nisu neke spektakularne stvari koje očekujemo već sitni znakovi ljubavi koje činimo drugima.
Nije dovoljno krenuti prema budućnosti, treba budućnost privući, stvoriti prilike a ne čekati prilike, pristupiti drugima a ne čekati da drugi prvi pristupe nama, izabrati iskustava koja želimo doživjeti a ne čekati da budemo izabrani od nekoga ili nečega kao pasivan promatrač. Samo kada izađemo iz svoje ljušture imamo šansu da će nešto od našega života biti, zatvarajući se od svih i svega zatvorit ćemo se i od života.
Kada krenemo prema budućnosti shvatit ćemo da to nije put u jednom smjeru, da se u njemu neprestano kreće naprijed i neprestano vraća natrag ali je naša želja da odustanemo toliko jaka da ćemo se opet vratiti na put kojim smo krenuli. Za budućnost treba imati hrabrosti jer ona nije gledanje u praznu daljinu, ona je gledanje drugoga u oči, shvaćanje da imamo nekoga na koga se u svakom trenutku svoga života možemo osloniti.
