Čekati pravo vrijeme je pravi primjer kako se gubi vrijeme.
Kažu da čovjek nekoliko godina svoga života provede u čekanju. Uvijek najbolje mogućnosti i prilike stavlja u neku neodređenu budućnost te zbog toga zakoči donošenje pravih odluka u svojoj sadašnjosti. No i onda kada odredi konkretno vrijeme u svojoj budućnosti nađe razloga da ga produži u neku još dalju budućnost. I tako život provede u čekanju.
Strašno je život provesti u čekanju kada je ovo sadašnje vrijeme jedino vrijeme koje imamo, kada su prilike ovdje oko nas, a ne negdje u budućnosti. Strašno je život provesti u čekanju jer ljudi i odnosi se mijenjaju, i u većini slučajeva to biva na gore. Prilike koje su sada ovdje više se nikada neće vratiti. Zdravlje koje nas sada služi s vremenom postaje sve upitnije i sve je više razloga da ne budemo u takvoj formi kakvoj smo danas.
Strašno je život provesti u čekanju pravog vremena jer ukoliko sadašnje probleme ne promotrimo kao izazove jednoga će se dana stvarno pretvoriti u probleme i imat ćemo razloga brinuti. Život provesti u čekanju znači prije svega biti neiskren prema sebi jer ne čekamo neko bolje vrijeme nego se bojimo sadašnjosti i sumnjamo u sebe a to je znak da sami sebi spotičemo nogu da ne rastemo i napredujemo.
Strašno je život provesti u čekanju jer to znači odgađati svoju sreću i stavljati je na posljednje mjesto. Neizlazak iz zone konfora pretvara se u novo zarobljeništvo u kojem mi sami postajemo vlastiti taoci jer ne učimo lekcije kojima su nas naučile naše pogreške iz prošlosti već ih ponavljamo do iznemoglosti. Vrijeme koje sada imamo – jedino je vrijeme koje postoji, kada zanemarimo tu činjenicu prestajemo i mi postojati.
