Jednom treba doći sebi i reći: Ja nisam ono što mi drugi ljudi čine. Bilo to dobro, bilo loše.
Koliko god godina imao i koliko god iskustava prošao, uvijek jedan dio tebe vjeruje da tvoju vrijednost određuju drugi.
Ili njihove riječi, osjećaji i postupci. I ogledaš se u njima kao da su tvoje najjasnije ogledalo. A nisu. Jednom treba doći sebi i reći: Ja nisam ono što mi drugi ljudi čine. Bilo to dobro, bilo to loše. Zapamti, ne određuju te njihovi dobri, a niti njihovi loši dani. Ti izabireš kako ćeš gledati sebe, kako ćeš poštovati sebe, kako ćeš voljeti sebe. Ali i druge.
Treba jednom osvijestiti sebi da ponašanje ljudi proizlazi iz onoga što se nalazi u njima. A kad počneš razmišljati što se nalazi u njima ne možeš ni zamisliti koliko je tu trauma, povreda, razočarenja, udaraca njihovim najbližih, izdaja partnera, zanemarivanja od strane njihovih obitelji, odlazaka prijatelja. Ne znaš kada im je zadnji put netko rekao dobru riječ, nasmijao se, zagrlio ih, bio s njima i saslušao sve njihove jade.
Koliko god godina imao i koliko god iskustava prošao uvijek ćeš se pitati što drugi kažu, tražiti njihovo mišljenje, odobravanje, potvrdu da ono što radiš je dobro. U nekoj mjeri to je i u redu. Ali shvati kada to treba nadići i kada svoj život treba uzeti u svoje ruke i graditi ga onako kako ti misliš da je najbolje a ne onako kako oni kažu. Treba jednom imati petlje i reći: Dosada je bilo po tvom, a od sada će biti po mome.
Zapamti jednu stvar: Ti si one pohvale koje ti govore drugi, ali nisi ni one kritike. I pusti njihova mišljenja. Nema od toga ništa. Zamisli samo koliko si ti danas mislio o svakoj osobi u tvome životu? Eto upravo toliko su mislili i oni. Pa zar će to biti kočnica tvoga boljega života. Nemoj to sebi priuštiti. Priušti da pogledaš u svoje srce i kažeš: Danas će biti moj dan. I napraviš ono što želiš i zaslužuješ. Tako započinje tvoj bolji život.
